Tragična saobraćajna nesreća u Sarajevu, u kojoj je tramvaj izletio iz šina na stajalištu kod Željezničke stanice, ugasila je život Erdoana Morankića, mladog umjetnika iz Brčkog koji je bio na samom početku blistave karijere.
Dok se javnost oprašta od studenta Akademije likovnih umjetnosti, građani Sarajeva ne skrivaju nevjericu i ogorčenje zbog činjenice da ulicama i dalje saobraćaju dotrajali tramvaji.
Mislim da ovi stari tramvaji uopće ne bi trebali biti u upotrebi“, poručuju potreseni sugrađani, dodajući kako je užasno što je jedan mladi život izgubljen na mjestu gdje se svakodnevno čeka prevoz.
Erdoanovim preranim odlaskom svijet je postao siromašniji za jednu paletu boja, za jedan osmijeh koji je grijao i za dušu koja je u svemu vidjela ljepotu. Hvala ti, pišu njegovi profesori i kolege, sugrađani... 'što si nas učio kako da gledamo srcem'. Odmori se, dobri dječače, među zvijezdama koje si sigurno već počeo da crtaš, jedna je od emotivnih objava.
Erdoan Morankić, koji je boravio u Studentskom domu Nedžarići, bio je prepoznatljiv po svom autentičnom umjetničkom senzibilitetu. Njegova prva samostalna izložba "Da l' je laž i' je tajna laž?", otvorena u martu 2025. godine, bila je usmjerena na vizualizaciju tajne kao suštine trajanja. Tada je o svom radu zapisao:
Slikarska poetika ima možda tri osnovna puta: onaj koji daje odgovore, onaj koji postavlja pitanja i onaj koji postavlja pitanja i na njih odgovara. Autor preferira ovaj drugi. Konstatovati naglas znači onesposobiti laž ili istinu da budu tajna; konstatovati solilokvijski znači ostaviti ih tajnom. Svaka je istina prvo bila tajna, a zasigurno ni laž ni istina nisu bajne dok nisu ostale tajne. To vam autor vizualizuje svojim slikarstvom da se ne bi morao odreći tajne progovarajući, jer u njoj pronalazi harizmu življenja.
Njegov odlazak potresao je brojne prijatelje i kolege, među kojima je i muzičar Dino Džihić, saradnik Erdoanovog oca, poznatog muzičara Armana Morankića.
Erdoane, tvoj otac mi je toliko dobroga pričao o tebi i tvome bratu, kako ste izabrali nekonvencionalan put i želite biti umjetnici u ovom sivilu i trivijalnosti. Iako te nisam upoznao, znam da si blistao i da su Armanove oči blistale ponosom dok govori o vama. Putuj i slikaj u sferama koje nas sve čekaju, napisao je Džihić u dirljivoj poruci.
Slične uspomene dijeli i Mirsad Mehmedović, Erdoanov profesor matematike iz brčanske gimnazije, koji ga pamti kao izuzetno pozitivnu i drugačiju ličnost. Prisjetio se anegdote kada su Erdoan i njegov brat blizanac tražili teorijska pitanja na kontrolnom radu: „
Rekao sam im da bi to bio praktično 'zicer', ali su se oni blago nasmijali. Dao sam neka teža pitanja iz geometrije i to je bio jedan od rijetkih kontrolnih radova gdje su sve ocjene bile pozitivne. Ostat će mi u sjećanju kao posebna osoba“.
Profesorica Adrijana Todorović Panjeta dodala je da je Erdoan bio od one djece koja oduševljavaju stavovima i talentom, zaključivši da je njegovim odlaskom „ovaj svijet na velikom gubitku“.
Poseban trag Morankić je ostavio u Memorijalnom centru Srebrenica, gdje je prošlog maja vodio radionicu „Crtamo srcem“. Iz Centra ističu njegovu posvećenost i toplinu u radu s djecom Srebrenice, kojima je pomagao da kroz crtež izraze svoje emocije.
Njegov rad ostaje trajni podsjetnik na Erdoanovu senzibilnost i vjeru u snagu umjetnosti kao prostora za dijalog, poručili su iz Memorijalnog centra, izlažući radove nastale pod njegovim mentorstvom.
Dok se porodica i prijatelji suočavaju s nenadoknadivim gubitkom, pažnja javnosti usmjerena je i na Opću bolnicu u Sarajevu, gdje se ljekari bore za oporavak 17-godišnje djevojke, kojoj je uslijed teških povreda u istoj nesreći amputirana noga. Ova tragedija ponovo je otvorila bolna pitanja o sigurnosti građana koji svakodnevno koriste usluge javnog prevoza, dok svjedoci događaja ponavljaju: „Ovo se nije smjelo desiti nigdje“.
