Zimski mjeseci u Kantonu Sarajevo svake godine donose ozbiljno pogoršanje kvaliteta zraka, a radnici čije su dužnosti vezane za otvoren prostor ponovo se nalaze među najugroženijim kategorijama. Usljed učestalih temperaturnih inverzija i slabog strujanja zraka, koncentracije lebdećih čestica i gasovitih polutanata dostižu vrijednosti koje značajno premašuju preporučene zdravstvene standarde. Sarajevo je nerijetko među najzagađenijim gradovima u svijetu.
Saobraćajni policajci, komunalni radnici, zaposlenici na gradilištima, dostavljači i drugi radnici koji većinu radnog vremena provode vani izloženi su mnogo većem nivou zagađenja od ostatka populacije. Razlog je kombinacija dužeg boravka na otvorenom, povećanog fizičkog napora, ubrzanog disanja i neposredne blizine izvora zagađenja kao što su prometne ceste i građevinske zone.
Prema medicinskim smjernicama koje su dostavili iz J.U. Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo za Hayat.ba, produžena izloženost česticama PM₂.₅ i PM₁₀ te gasovima poput azotnih oksida i ugljen-monoksida može dovesti do akutnih i hroničnih tegoba. Kod osoba s prethodnim respiratornim i kardiovaskularnim oboljenjima rizik je dodatno povećan. Posebno je rizična izloženost supstancama poput benzena i drugih poliaromatskih ugljikovodika koje međunarodne zdravstvene institucije svrstavaju među potencijalno kancerogene.
Saobraćajni policajci predstavljaju jedan od najizloženijih profila, budući da svakodnevno rade na lokacijama s najintenzivnijim emisijama izduvnih gasova. Naučna literatura već godinama ukazuje na povezanost dugotrajne izloženosti saobraćajnom zagađenju sa respiratornim i kardiovaskularnim poremećajima, naročito ako radnici ne koriste adekvatnu zaštitu.
Moguće posljedice izlaganja uključuju iritaciju očiju i disajnih puteva, kašalj, pogoršanje astme, otežano disanje, umor i smanjenu radnu sposobnost. U težim slučajevima, dugoročno povećava se vjerovatnoća razvoja hroničnih bolesti.
Struka naglašava da lična zaštitna oprema, prvenstveno maske, ne može biti osnovni mehanizam zaštite. One služe isključivo kao dopunska mjera, nakon što se primijene organizacione i tehničke mjere. To podrazumijeva prilagođavanje radnog vremena periodima nižeg zagađenja, skraćivanje boravka na kritičnim lokacijama, uvođenje rotacija radnika, češće pauze u zatvorenim prostorijama i smanjenje fizičkog napora u zoni intenzivnog saobraćaja.
Iz JU ZZJZKS upozoravaju da se posebna pažnja mora posvetiti radnicima sa astmom, HOPB-om, srčanim oboljenjima, starijim radnicima i trudnicama. Za ove kategorije preporučuje se maksimalno ograničenje boravka na otvorenom, kao i redovni preventivni pregledi.
Obaveze poslodavaca
Poslodavci imaju obavezu pratiti podatke o kvalitetu zraka i na osnovu njih prilagođavati dnevnu organizaciju rada. Međutim, praksa pokazuje da se ove obaveze često ne provode u dovoljnoj mjeri. Radnici ostaju izloženi visokim koncentracijama polutanata bez adekvatne zaštite ili promjene smjenskih rasporeda.
Zdravstvene institucije ponavljaju da zaštita radnika mora biti prioritet javnog zdravstva, posebno u sredinama gdje su epizode zagađenja česte i predvidljive. Uz individualne mjere, naglašava se važnost smanjenja ukupnog nivoa zagađenja, kroz korištenje javnog prevoza, vozila s manjim emisijama i odgovornije korištenje kućnih ložišta.
Situacija iz godine u godinu ukazuje da je potrebno dosljednije provođenje preporučenih mjera te jasnija odgovornost poslodavaca i institucija. Radnici na otvorenom ostaju prva linija izloženosti zagađenju zraka, i njihov zdravstveni rizik zahtijeva sistemsko, a ne samo savjetodavno rješenje.
