O razlozima za ovakve poteze, njihovim posljedicama, kao i kakvu budućnost možemo očekivati u ovakvim političkim okolnostima, pitali smo Željka Raljića, novinara i političkog komentatora:
Ostaje nam da sačekamo i 16. ovog mjeseca koji se vidi kao zadnja šansa za usvajanje ovih zakona na Vijeću minstara. Ja vjerujem da će i ovog puta, kao i mnogo puta do sad, taj posljednji voz pripasti nama. Svjedočimo još jednom pokušaju ucjene koja dolazi od Dodika, a u čemu mu, po poznatom scenariju, asistira Dragan Čović i HDZ. Naravno, Dodik želi da istakne svog čovjeka kao glavnog pregovarača ali 'Trojka' to neće i ovo je još jedna pat pozicija u posljednjem trenutku da se nešto pokuša izdejstvovati. Vidimo da se to paralelno poklapa sa problemima unutar Uprave za indirektno oporezivanje, sa pitanjima graničnog prelaza i čini se da su ovo kalkulacije da se neki stranački ili pojedinačni interesi uklope u ono što bi se moglo zvati državnim interesom. To je način na koji ove kvazi političke elite pokušavaju da utiču na ukupne političke tokove, jasan je Raljić koji potom akcentira:
Oni nažalost, ne mogu da pobjegnu od sebe. Čini mi se ipak da su negdje prišli kraju tom cirkusu koji godinama provode jer mi na djelu imamo samonametnute i samoproglašene političke lidere. Mi odavno, ja to ponavljam kao papagaj, u Bosni i Hercegovini nemamo regularne izbore što smo vidjeli i na nedavnim prijevremenim izborima za predsjednika RS. Oni su, čini se pronašli šablon uz pomoć kojeg vladaju, ako ih niko silom ne ukloni dovijeka. Biološki naravno, to nije moguće, ali jeste generacijski pa se to prenosi sa oca na sina i mi po tom scenariju živimo već decenijama. Mi nismo zrelo demokratsko društvo, jer se nismo uspjeli odmaknuti od plašta prošlog sistema i to nam se sada kao bumerang vraća. Uz to, kontinurano nam se nudi sukob bilo međuetnički ili međuvjerski, tvrdi Raljić.
Odgovarajući na pitanje da li u takvim okolnostima i sa takvim političkim vođama građani uopšte mogu donijeti neku promjenu na izborima Raljić je pesimističan:
Na ovakav način, vrlo teško. Jedina promjena bi se mogla dogoditi nekom silom koju bi građani primjenili, ali bi ta sila morala biti ona Mahatme Gandija jer neko priželjkuje varijantu u kojoj će građani da izađu na ulice i da počnu da lupaju izloge. Ta tiha i istrajana sila, kojoj mi nažalost nismo skloni, bi mogla da urodi plodom jer u ovoj zemlji to ne bi moglo dugo da traje. Zato sam ja nedavno rekao da ako Dodik i SNSD drastično pokradu izbore da će biti u velikom problemu jer će izazvati takav revolt građana da ne moraju ni da izađu na iduće izbore 2026. Zbog toga su i napravljene one pauze od dva tri sata nakon glasanja prilikom zadnjih izbora. Bilo im je potrebno dovoljno vremena da naprave opciju u kojoj imaju sasvim dostatnu razliku koja nije upitna, a to je razlika od deset hiljada glasova. Dakle, nije mala, a djeluje sasvim ozbiljno. Ostaje pitanje, međutim, da li je ta razlika stvarna i da nije obrnuto ,odnosno da gospodin Blanuša ima pet, šest hiljada više glasove u odnosu na protivkandidata. Dakle, pokazalo se da jedan čovjek koji nije bio previše politički profilisan i relativno nepoznat ukupnoj javnosti, pri tome univerzitetski profesor za kojeg će svako kazati da je čovjek na svom mjestu, ali nije klasičan političar u nekom uskom smilu, može da animira javnost. Možete zamisliti šta bi se desilo da opozicija zaista složno ustane zajedno, onda je potpuno jasno da Dodik i njegovi koalicioni partneri ne bi imali šta tražit na izborima 2026., analizira Raljić.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge stavove dugogodišnjeg novinara i političkog komentatora Željke Reljića o pitanjima unutrašnje politike u Bosni i Hercegovini.
