Festival organizira Memorijalni centar Srebrenica, a ovogodišnja tema su suočavanje s prošlošću i tranzicijska pravda. O motivima i ciljevima snimanja ova dva filma, važnosti očuvanja kulture sjećanja i čuvanja i njegovanja uspomene na počinjeni genocid nad Bošnjacima u UN sigurnosnoj zoni Srebrenica u današnjem izdanju emisije 'Dobar dan, BiH' naša urednica Elma Odobašić razgovarala je sa autoricama ovih filmova 'Zovem se majka' Melinom Rašidović i Dženetom Sarić – Kozić, autoricom filma 'Preživio sam: Sadik'
Najprije moram priznati da ja nisam bila toliko optimistična da će mi film uspjeti ući u selekciju jer je ovogodišnji festival primio mnogo filmova od autora kolega koji su i stariji i puno iskusniji i od mene i od Meline - na početku potvđuje Dženeta Sarić – Kozić i dodaje:
Moram i želim ovdje istaći da koliko je god to možda bila naša ideja, ovo su filmovi koji su rezultat timskog rada jer smo morali imati kolege koji će dijeliti inspiraciju sa nama i uraditi najbolje što su mogli i istinski jesu. U mom timu to subili Esmer Pita, snimatelj i Adis Bajtarević, montažer i naravno ovo je Hayatov film. Naša je ideja, ali ona ne može biti realizirana bez podrške i generalnog direktora i direktora dokumentarnog programa Senada Omeraševića. To je sve jedan tim kakav je bio evo već preko trideset godina, a koji čini Hayat televiziju - kaže Dženeta.
Melina Rašidović pored istinskog timskog rada ističe i važnost potrebe za dokumentacijom i pričom:
Podrška je naravno polazna osnova bez koje nije moguće ovo raditi. Naravno, mi kao Hayat smo zastupljeni u Srebrenici tokom cijele godine, istražujemo, radimo. Važno je znati, a posebno je važno pristupati svemu u vezi Srebrenice sa posebnim senzibilitetom, važno je osjećati i razumjeti sve što se dešava i što ima veze sa Srebrenicom - naglašava Rašidović i dodaje:
Vrlo je važno čitati, istraživati, proučavati i znati. Ja sam ovim filmom pričala priču o majkama. Radila sam svjedočanstvo pet majki kojima su uglavnom ubijena sva djeca, sinovi. Dio majki našao je posmrtne ostatke svoje djece, a dio njih nije. Pokušala sam filmom prikazati osjećaj koji sam nosila od jednog izvještavanja iz Srebrenice kada sam razgovarajući sa jednom majkom koja je kopala neke kosti svog ubijenog sina Mirze želeći da provjerim kako joj se prezime izgovara jer nisam željela pogriješiti dijalekt dobila odgovor: 'Nebitno je. Ni kako se zovem ni kako se prezivam. Ja sam majka. Stavi ti tamo da se ja zovem majka' - opisuje Rašidović.
Ne propustite cijeli vrlo emotivan i sjajan razgovor naših autorica dokumentarnih filmova 'Ja sam majka ' i 'Preživio sam: Sadik' Melinom Rašidović i Dženetom Sarić – Kozić i poslušajte važnost čuvanja kulture sjećanja uz vrlo važne i jake poruke ovih autorica.
