Lider HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović izjavio je za Federalni radio kako će upravo ova reforma biti temelj daljeg političkog djelovanja koalicije, ali i odlučujući faktor u tome hoće li imati svog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Na prvi pogled, riječ je o političkom zaokretu u unutarhrvatskim odnosima u BiH, pokušaju stvaranja alternativne opcije nasuprot dominantnom HDZ-u BiH i Draganu Čoviću. Međutim, kada se uđe dublje u analizu kapaciteta i pozicije ovih stranaka, postavlja se ključno pitanje: da li ova koalicija zaista ima političku snagu da iznese najavljene promjene?
Cvitanović je u svom istupu najavio kako koalicija već sada ima oko 30 posto "hrvatskog legitimiteta" – fraze koju hrvatske stranke rado koriste, ali koja u praksi ostaje politički fluidna i teško mjerljiva. Osim toga, nije jasno kako je do ovog postotka došao, budući da ukupna politička težina ovih stranaka na prethodnim izborima jedva prelazi simbolične brojke.
HDZ 1990 i HNP imaju skromne zastupničke kapacitete u Parlamentu Federacije BiH, dok su HSS i HDS politički gotovo nevidljivi na entitetskom i državnom nivou. Upravo ta fragmentacija i marginalna snaga postavlja pitanje koliki je stvarni domet ove koalicije – da li je riječ o pokušaju revitalizacije vlastitih stranaka ili istinskoj borbi za promjene?
Koalicija, kako se čini, ozbiljno razmatra kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a kao najozbiljniji kandidat spominje se Ivan Vukadin, premijer Kantona 10 i lider HNP-a. Vukadin ima zanimljiv politički put – bivši kadar HDZ-a BiH koji se od matične stranke distancirao i oformio sopstvenu političku priču. Njegovo potencijalno kandidovanje moglo bi izazvati turbulencije unutar hrvatskog biračkog tijela, ali pitanje ostaje: može li zaista predstavljati ozbiljnu prijetnju Čovićevom monopolu?
Bez Željka Komšića kao protukandidata, na narednim izborima bi se mogla otvoriti šansa za novog hrvatskog člana Predsjedništva koji bi imao širi legitimitet među Hrvatima. No, da bi do toga došlo, potrebna je ozbiljna infrastruktura, podrška s terena, ali i jasna politička poruka – što ovoj koaliciji zasad nedostaje.
Najveći izazov koalicije nije sam kandidat, već promjena Izbornog zakona – politička tema koja godinama dijeli BiH i izaziva blokade. Cvitanović priznaje da se bez SNSD-a ništa neće moći promijeniti, jer Milorad Dodik i dalje kontrolira Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ta izjava jasno pokazuje koliko su odnosi moći i dalje centralizovani oko nekoliko političkih figura, te koliko je malo manevarskog prostora za istinske opozicione inicijative.
Poziv Hrvatskog republikanske stranke da se priključi koaliciji djeluje više kao proširenje fronta za simboliku nego kao suštinsko jačanje. Opozicioni blok, ma koliko se trudio, ne može sakriti činjenicu da su politički akteri unutar njega do sada uglavnom igrali sporedne uloge.
Koalicija četiri stranke predstavlja pokušaj političke diferencijacije unutar hrvatskog korpusa u BiH, ali njeni dometi su i dalje ograničeni simboličkim potencijalom, a ne realnom političkom snagom. Bez jasnog plana, podrške na terenu i koordinirane strategije za izmjenu Izbornog zakona, postoji opasnost da ambiciozne najave ostanu samo dio predizborne retorike, a ne konkretna politička realnost.
