Nova epizoda Hayatovog podcasta, u kojoj je gost Elme Odobašić bio selektor košarkaške reprezentacije BiH Adis Bećiragić, nije bila samo još jedan u nizu intervjua. Bila je to emocionalna ispovijest koja je, doslovno, potresla čitav region.
O njegovom gostovanju u Hayatovom podcastu ovih dana, pored domaćih, pišu i gotovo svi mediji iz regiona.
Naslovi poput „Zakopaš majku, pa izađeš na teren!“, „Region se trese zbog riječi selektora naših komšija“, „Klošari, papci, bijednici, primitivci: Emotivni istup Bećiragića otkrio sve“ — preplavili su portale u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji, pa čak i Sloveniji. Svi su, gotovo uglas, prenijeli dirljive Bećiragićeve riječi, njegovu iskrenost, patriotizam, ali i bol zbog ličnih žrtava koje je podnio u službi reprezentacije.
U razgovoru za Hayat, Bećiragić je otvorio srce. Govorio je o utakmicama, saradnji s igračima, o bolnom porazu od Poljske, ali i o nečemu dubljem: o ličnoj borbi i žrtvi koju nosi kao selektor, kao čovjek, sin i otac.
Najemotivniji trenutak svakako je bio kada je pričao o majci, koja je preminula ubrzo nakon što je preuzeo selektorsku dužnost 2022. godine:
Moja majka je tada bila teško bolesna. Cijeli život nosim krivnju što nisam bio više s njom. To je bol koju ne mogu izbrisati. Kad si mlad, misliš da imaš vremena za sve. A roditelji... oni su najvažniji. I to sam rekao i svojim igračima: ‘Ne zaboravljajte svoje roditelje. Sad imate pare, popularnost, ali oni su vam sve’, rekao je Bećiragić, s vidnim suzama u očima.
Emocije koje se rijetko viđaju u sportskim podcastima, pogotovo od jednog selektora, privukle su pažnju publike i van sportskih krugova.
U trenu, podcast je postao viralan: hiljade komentara, dijeljenja i reakcija svjedoče o tome koliko je Bećiragićeva priča dotaknula ljude.
Bećiragić je ponovo dokazao da reprezentacija nije posao, već poziv. Kada je govorio o finansijskim uslovima koje mu je ponudio Košarkaški savez BiH, rekao je:
Kad su mi rekli: ‘Možemo dati ovoliko’, ja sam odgovorio – neću. Iza mene nije stajala nikakva cifra, već čista ljubav prema Bosni i Hercegovini.
I upravo ta rečenica: ljubav, ne cifra, postala je lajtmotiv većine regionalnih naslova.
Ono što je ovaj podcast pokazao više od svega jeste: da su selektori, sportisti, javne ličnosti – prije svega ljudi. Sa emocijama, sa tugama, sa nedoumicama.
I kada jedan čovjek, koji predvodi nacionalni tim, progovori o svojim bolima, žrtvama i ljubavi prema domovini bez kalkulacije, to zaslužuje pažnju. Pa i više od toga.
Ako još niste pogledali ovu epizodu podcasta, vrijedi svake minute. Ne zbog košarke. Zbog čovjeka.
