Sabira i Hasan Mrljaniković su supružnici koji vode tešku životnu borbu, oboje su teško bolesni.
Sabira već dvadeset godina živi uz inzulin, dok se Hasan bori s cirozom jetre i primoran je koristiti pelene. Sami su, oslonjeni jedno na drugo i na vjeru da će dočekati lakše dane. Njihova skromna želja je jednostavna, ali velika, krava koja bi im donijela barem malo sigurnosti, olakšanja i nade u svakodnevici. Na taj način bi mogli zarađivati da imaju za osnovne životne potrebe. Hasan radi na dnevnicu, kad ga neko pozove, ali to nije bila prepreka ni za Sabiru.
Radila sam dok sam mogla, išla sam i na dnevnicu ko god me je zvao, išla s njim istovarati crijep, imamo ovu kravu jednu i od nje smo živjeli, sastavi se kraj s krajem nekako. Ako ja ne mogu odnijeti, kiša pada, onda bicikl, pošaljem Hasana, on odnese gdje šta treba i tako smo živjeli. Moglo se nekako izdržati, ali sad su tablete puno i on troši i ja, i dadžbine. Isključili smo i televiziju. Ja se opet borim da imam, da insan nije dužan, da se zaradi nešto - rekla je Sabira.
Počnem plakati, uplašim sam sebe, jer sam bio samo kost i koža - priznaje Hasan.
Ipak, iz te tuge izrasta snaga. Njihova priča nije samo priča o bolesti i siromaštvu. To je priča o bračnoj ljubavi koja ne traži mnogo, i kada im je najteže, biraju da ostanu zajedno. U videu iznad teksta donosimo priču ove porodice, koja je objavljena u emisiji "Ispuni mi želju".
