Rijad Gvozden prepoznatljivo je lice na glumačkoj sceni. Uvijek nasmijan, razgovorljiv i predan svakom scenskom nastupu i zadatku. No, iza njegovog vedrog lica krije se ne tako sretna priča. Priča koja zaslužuje biti ispričana zbog ono što je Rijad danas, ali i svih onih koji su morali prerano odrasti.
U dobi od 9 godina, Rijad ostaje bez majke, a brigu o njemu, njegovoj braći i sestrama preuzima starija sestra koja je tada imala svega 13 godina. Prepušteni sami sebi na krilima 13-godišnje djevojčice u ulozi majke kreću u neizvjesnu borbu.
Majka je umrla na porođaju sa djetetom. Sestra nije mogla birati svoj život, jednostavno joj je nametnuta ta uloga. Danas kada gledam iz ove perspektive, zaista ne mogu da shvatim kako je uopšte uspijevala u okolnostima u kojima smo rođeni i u kojima smo odrastali jer mi smo bili bez ičega, ali bukvalno bez ičega u kući koja nije imala ni kupatilo, ni televizor, ni mašine, ni frižider. Ona je uspijevala da odgoji i brine se o mlađoj braći i sestrama – priča Gvozden za Hayat.ba.
Rijadova sjećanja na taj period i danas su jasna, ali teška. S dubokim emocijama prisjeća se njene tihe borbe i uloge koja je u njegovim očima bila i ostala herojska. Činila je sve da im olakša ionako tešku svakodnevnicu.
'Više pamtim sestru kao majku nego rođenu majku'
Sestru više pamtim kao majku nego svoju rođenu majku. Sestra je bila jako dobra i brižna. Uvijek joj je bilo važno da smo oprani i čisti. U toj nekoj improvizovanoj banjici ona bi prokuhala vodu pa bi nas kupala jedno po jedno. Uvijek je držala do čistoće i to ljudi uvijek prepričavaju. Bez obzira što nismo imali kvalitetnu odjeću i mogla je biti poderana, ali nikada nije smjela biti prljava i to je bilo svima fascinantno. Sjećam se tih momenta kada ona prokuha veš na šporetu pa ga onda nosi na neku rijeku, razbija led i onda ga dodatno pere na toj rijeci – prisjeća se.
Smrt oca produbila je njihovu patnju, a Rijadu, njegovoj braći i sestrama dom su mu pružili u SOS Dječijem selu. Za taj period ga vežu lijepa sjećanja.
Zaista sam proveo lijepo djetinjstvo u SOS Dječijem selu, pogotovo sa SOS mamom. Danas sam ponosan i sretan što mogu da kažem da imam stotine SOS braće i sestara. Znate, ne dolaze djeca uvijek tamo zato što nemaju roditelje, nekada dođu zbog siromaštva i zašto što im nije dobro živjeti u biološkoj porodici. Poslužila nas je sreća i od Boga da sestra uspijeva to sve nekako izmoći, ali to su rijetki slučajevi jer zaista bez roditelja život je težak. SOS je, stvarno, u velikoj mjeri uspio nadoknaditi nedostatak ljubavi i roditeljske pažnje. Volio bih da svako dijete koje ostane samo, ne može odrastati u biološkoj porodici ili iz nekog drugog razloga ako će završiti u nekoj ustanovi, da to bude SOS – kazao je.
Uskoro na filmskom platnu
U međuvremenu Rijad je postao ozbiljan čovjek i glumac, ali nije zaboravio ono zbog čega danas više cijeni svoj život.
Tako je započeo emotivnu kampanju za realizaciju svoj novog projekta - igranog filma pod nazivom "Majka". Film je, kako kaže, dug prema njegovoj sestri, ali i prema svim djevojčicama koje su bile primorane prerano odrasti.
Sve te momente koje pamtim, šta je radila i kako je radila samo me još više drže u toj mojoj odluci da jedva čekam da istrajem u ovoj misiji, da snimim taj film i da nekako dođe do ljudi – kazao je.
Scenarij za film je gotov, a na pitanje kako je bilo pisati retke o vlastitom životu, Gvozden kaže:
Teško je pisati takve stvari, pogotovo što si ih proživio, ali opet kažem, često ljudi namaštavaju neke priče kada hoće da rade filmove, a mi imamo priče koje živimo i koje nam se pred nosom dešavaju. Samo ih treba pretočiti u scenarij, snimiti i one mogu napraviti veliku stvar. Mislim da smo danas otišli od onoga što smo nekad bili. Danas čovjek ima sve i da mu je da ima još više, a ja se sjećam da smo se mi tada samo radovali kriški hljeba kad neko donese.
Kako bi ova važna priča ugledala svjetlo dana, Gvozdenu je potrebna novčana podrška.
Želim da ovaj film nekako osvane i da nas 'vrati' jer smo predaleko otišli od onih bitnih stvari, od ljepote koju imamo pored sebe, ali je zanemarujemo jer podrazumijevamo. Danas podrazumijevamo i oca i majku i sestru i brigu, a kada se desi moment da ih nema, shvatimo koliko zapravo boli, fali, nedostaje. I s druge strane, koliko zapravo ima žena u Bosni i Hercegovini koje su kao moja sestra koja je prerano morala odrasti i raditi ono što dijete ne bi trebalo da radi da bi imalo sretno djetinjstvo – zaključuje Gvozden za Hayat.ba.
Na kraju razgovora, saznali smo da je Rijadova sestra danas sretno udata i ima dvoje djece. Primjer porodice Gvozden samo jer jedan u nizu onih koji svjedoče koliko je život nepredvidiv. Čovjek u sebi nosi snagu kakvu često nije mogao ni zamisliti da ima, a ova priča zaslužuje da ostane kao podsjetnik na filmskom platnu.
Kako možete podržati snimanje filma "Majka"
Putem bankovnog računa:
GVOZDEN produkcija i proizvodnja filmova
Gradišćanskih Hrvata 14, 21 000 Split
ZAGREBAČKA BANKA
IBAN: HR2023600001102949083
SWIFT: ZABAHR2X
Uplate iz Bosne i Hercegovine:
Rijad Gvozden
UniCredit Bank
3387 3025 1129 9152
