U večerašnjem izdanju imamo zadovoljstvo ugostiti profesora Fahrudina Rizvanbegovića, profesora Aladina Husića, profesoricu Selmu Rizvić i profesora Harisa Derviševića, koji će govoriti o važnoj i uvijek aktuelnoj temi - našoj tradiciji.
''Tradicija je prevažan aspekt naših života i kada smo je svjesni i kada smo je nesvjesni'', na početku naglašava profesor Rizvanbegović i dodaje: ''Naravno, naše je da se osvijestimo koliko god je to moguće, a s druge strane, tradicija je utkana i u modernu i u našu savremenost, pa sam vrlo sretan što je s nama profesorica Selma Rizvić, koja se upravo bavi tradicijom u modernom vremenu.''
''Naravno, veoma je važno da imamo historičare i historičare umjetnosti koji se cijeloga profesionalnog života bave tradicijom, ali koliko pratim, i oni se bave savremenošću. Ukoliko u tom smislu možemo napraviti neku grešku, ona bi bila da se isključivo bavimo tradicijom jer ona treba i mora biti inkorporirana i u modernost. Volio bih da to bude važna poruka našeg večerašnjeg razgovora'', precizno i jasno detektira važnost aktivnog odnosa tradicije i savremenosti profesor Rizvanbegović.
Odgovarajući na dom i kuću kao ključnu asocijaciju tradicije, ali i simbol topline, sigurnosti i odgoja koji nosi ideja doma, profesor Husić se nadovezao na riječi profesora Rizvanbegovića.
''Trebamo, naslanjajući se na riječi profesora Rizvanbegovića, potvrditi da je tradicija sveukupnost kulturnih postignuća nataloženih kroz stoljeća. S jedne strane, ona jeste prolazna, a s druge strane je nasljedna, pa se i kao takva uklapa u napomenu profesora Rizvanbegovića'', potvrđuje profesor Husić.
''Dakle, dok uspostavljamo nove kriterije i prakse, oni ostaju u harmoniji s našim duhovnim i svim drugim vrijednostima koje uključuju i vjeru i književnost i kulturu ishrane, kulturu života i druge elemente koji su u konačnici postavljeni kao naša kuća ili naš dom. Ona nas istovremeno i povezuje, ali i dijeli od nekog drugog svijeta i ta ukupnost doma, čak i njegova arhitektura, uvijek je bila dio specifičnosti orijentalno-islamske bosanske tradicije, koja je uvijek plijenila pažnju, ne samo u savremenom vremenu, nego i u nekim ranijim, prošlim vremenima, posebno među gostima i posjetiteljima naše zemlje'', naglašava specifičnost bosanske tradicije i spoja tradicije, duhovnosti i arhitekture kao značajne i uvijek aktuelne karakteristike našeg naroda profesor Husić.
Profesor Dervišević je posebnu pažnju posvetio odnosu tradicije i znanja istakavši svoje zadovoljstvo boravkom u studiju s profesorima kao današnjom ulemom.
''Kada, dakle, govorimo o tradiciji, onda se prisjetimo jedne definicije koja tradiciju opisuje kao sistem mišljenja, praksi i simbola koji su prebacuju s jedne generacije na drugu i tako godinama i stoljećima, a kod nas je to proizvod svega što se nakalemilo na području Bosne, a koji je kreirao ono što zovemo bosanski duh. Dakle, ne samo islamski, nego i svih drugih koji su bili ovdje i prije islama. Kada, naprimjer, govorimo o našoj kući, ne možemo a da ne kažemo da je Bosna zemlja vode, a naše kuće su poput Begovine u Stocu - vrlo kompleksna mjesta u kojima se i uživa jer su Bošnjaci svjesni dženeta i pokušavaju ga kreirati i na ovom svijetu, pa su onda vode i bašče pored nas. Ono što je, također, vrlo važno jeste naš odnos prema svetom, posebno prema porodici jer je porodica prostor svetog. Posebno se to osjeti u ramazanu, koji je i mjesec preispitivanja, kada neke stvari trebamo i poboljšati. Mislim da se to treba podsjetiti iz tradicije, posebno u odnosu roditelji - djeca. Onog trenutka kada uđemo u kuću i prijeđemo taj prag, to je trenutak svetosti'', napominje važnost porodičnog okupljanja i čuvanja tradicije u odnosima prema roditeljima profesor Dervišević.
Nastavljajući priču o porodici i tradiciji, profesorica Rizvić je posebno naglasila da i sama dolazi iz takve porodice.
''I sama sam iz takve porodice koja je voljela i čuvala tradiciju, a danas sam sigurna da jedini način kako da je prenesemo na narednu generaciju jeste da im je ispričamo njihovim jezikom. Dakle, trebamo biti svjesni da su mladi danas na mobitelima, kompjuterima i mi to možemo voljeti ili ne, ali je to danas postala realnost. To onda, naravno, znači da im trebate ponuditi kvalitetan sadržaj na njihovom jeziku, zbog čega i mi danas pokušavamo modernim tehnologijama i modernim pristupom prezentovati naše naslijeđe i našu tradiciju, ne samo Bošnjaka, nego svih u Bosni i Hercegovini, koja je uvijek bila stjecište različitih kultura i tradicija. Čini mi se, nakon 15 godina rada i opipljivih rezultata, da smo konačno uspjeli pronaći način da im se obratimo. Primjećujemo, također, i da starije generacije više nemaju puno strpljenja za duga čitanja, duže videe, sve je nekako brzo i mi smo prema tome sada razvili sistem kojim lagano privlačimo naše korisnike i uvodimo ih postepeno u neku dubinu'', potvrđuje ključne izazove koje je savremenost donijela u odnos učenja i saznavanja, pa tako i prema tradiciji, a sve s ciljem buđenja dodatnog interesa za učenje i izučavanje naše tradicije.
