Dok njemački kancelar Friedrich Merz poziva građane da više rade i pređu na puno radno vrijeme, brojni zaposleni roditelji suočavaju se s realnim problemom - nema ko čuvati djecu.
Nedostatak mjesta u vrtićima, manjak odgajatelja i česta skraćivanja radnog vremena ustanova primoravaju roditelje da smanje svoje radne obaveze. Nova studija Instituta za ekonomske i društvene nauke (WSI) pokazuje da je sve više roditelja prisiljeno raditi skraćeno upravo zbog nepouzdanog sistema brige o djeci.
Više od polovine roditelja u Njemačkoj treba vanjsku brigu za djecu, ali samo trećina navodi da dostupne usluge pokrivaju sve sate koji su im potrebni da bi mogli raditi puno radno vrijeme. Kada vrtići neočekivano zatvore vrata ili skrate radno vrijeme, roditelji su primorani da se snalaze često na štetu vlastitih karijera i prihoda.
Najveći teret, prema podacima, i dalje snose žene. U većini slučajeva majke su te koje preuzimaju brigu o djeci kada sistem zakaže, što dodatno produbljuje rodne razlike na tržištu rada.
Slična situacija, iako u drugačijem obimu, prisutna je i u Bosni i Hercegovini. U većim gradovima poput Sarajeva, Banje Luke ili Mostara godinama se govori o nedostatku mjesta u javnim vrtićima, dok su privatni vrtići za mnoge porodice finansijski nedostižni. Roditelji se često oslanjaju na pomoć baka i djedova, a oni koji nemaju tu podršku primorani su prilagođavati radno vrijeme ili odustajati od posla.
Stručnjaci upozoravaju da bez ozbiljnijih ulaganja u predškolski sistem i zapošljavanje dodatnog kadra, pozivi na „više rada“ ostaju prazne parole.
