Američka politika prema Venecueli posljednjih mjeseci sve više poprima obrise šire strategije, čiji krajnji cilj, kako navodi detaljna analiza New York Timesa, nije isključivo Caracas, već Havana. Iza vojnog i ekonomskog pritiska administracije predsjednika Donalda Trumpa krije se dugogodišnja ambicija Washingtona a to je slabljenje, a potencijalno i rušenje komunističkog režima na Kubi.
Ključnu ulogu u oblikovanju te strategije ima državni sekretar Marco Rubio, političar porijeklom iz porodice kubanskih emigranata s Floride, poznat po izrazito tvrdom stavu prema Havani. Rubio već decenijama zagovara konfrontaciju s kubanskim vlastima i važi za jednog od najglasnijih ‘jastrebova’ u američkoj vanjskoj politici.
Prema toj logici, Venecuela se posmatra kao strateški most ka Kubi. Takav pristup priziva sjećanja na ranije američke pokušaje svrgavanja kubanske vlasti, uključujući neuspjelu Invaziju u Zaljevu svinja iz 1961. godine posljednji otvoreni vojni pokušaj da se s vlasti ukloni Fidel Castro. Ta operacija završila je potpunim debaklom i ozbiljno narušila ugled Sjedinjenih Američkih Država.
Invaziju je, uz podršku CIA-e, odobrila administracija predsjednika Johna F. Kennedyja, a izveli su je kubanski prognanici. Njih oko 1.400 pokušalo je pokrenuti ustanak nakon iskrcavanja, ali su brzo poraženi, zarobljeni ili likvidirani, što je dodatno učvrstilo Castrov režim.
Posljedice tog događaja osjećale su se godinama kasnije, uključujući i Kubansku raketnu krizu 1962. godine. Od tada se u američkoj politici prema Kubi stalno naglašava snažna povezanost Havane i Caracasa od energetske saradnje, posebno isporuka nafte, do sigurnosne podrške koju kubanski obavještajci pružaju režimu Nicolasa Madura. Upravo zbog tih veza, Venecuela se u Washingtonu vidi kao idealna polazna tačka za indirektan pritisak na Kubu.
Rubijev angažman ima i snažnu ličnu dimenziju. Njegovi roditelji, Mario i Oriales Rubio, napustili su Kubu i preselili se u Floridu tri godine prije revolucije 1959. godine. U političkoj karijeri na Floridi Rubio se profilisao kao neumoljivi protivnik Castrovog režima, nazivajući ga ‘zlim, ubilačkim diktatorom’ i otvoreno se protiveći bilo kakvom popuštanju prema Havani.
Kao senator, neprestano je isticao represiju i kršenja ljudskih prava na Kubi, te se snažno protivio pokušajima normalizacije odnosa, poput procesa započetog tokom mandata predsjednika Baracka Obame. Kada je 2015. najavio predsjedničku kandidaturu, učinio je to u ‘Kuli slobode’ u Miamiju simboličnom mjestu za kubanske izbjeglice. Tokom Trumpovog prvog mandata 2019. godine, Rubio je bio među ključnim akterima pokušaja da se sruši Madurova vlast u Venecueli.
Taj pokušaj započeo je telefonskim pozivom koji je rano ujutro probudio Trumpa. Savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton obavijestio ga je o protestima, navodnom dezertiranju dijela vojske i tvrdnjama da je Maduro sklonjen u vojnu bazu. Iako je Trump u početku bio optimističan, pobuna je brzo propala, dijelom i zbog kubanske intervencije.
Kubanski obavještajci, prema tvrdnjama američkih zvaničnika, upozorili su Madura na zavjeru i pomogli u njenom gušenju, dok je čak bio spreman i avion za njegov eventualni transport u Havanu. Rubio je tada na društvenim mrežama poručio: ‘Jedini puč je onaj koji je Kuba izvela u podršci diktatoru Maduru’.
Iz tog neuspjeha, Rubio i njegovi saveznici izvukli su zaključak da Kuba ima presudnu ulogu u opstanku Madurovog režima, što dodatno potvrđuje dubinu veze između dvije zemlje veze koje frustriraju američke administracije još od vremena Dwighta D. Eisenhowera.
Kuba, zbog svoje geografske blizine Floridi, komunističkog sistema, historije Hladnog rata i snažnog političkog utjecaja kubanske dijaspore u južnoj Floridi, ima nesrazmjerno velik značaj u američkoj politici. Više od dva miliona Kubanaca i Venecuelanaca u toj saveznoj državi čine važnu biračku bazu, pretežno naklonjenu republikancima.
Danas, gotovo sedam godina nakon neuspjelog pokušaja iz 2019., Maduro je i dalje na vlasti, ali Rubio sada raspolaže znatno većim utjecajem unutar Trumpove administracije. Američka vojska povećava prisustvo u blizini Venecuele, napada brodove optužene za šverc droge bez javno predočenih dokaza, što pravni stručnjaci dovode u pitanje a nedavno je zaplijenjen i tanker s Venecuelanskom naftom.
Prema izjavama zvaničnika, Trump je prošlog mjeseca telefonom zatražio od Madura da se povuče s vlasti. Iako za ove poteze ne postoji saglasnost Kongresa, Rubio i Trump ih predstavljaju kao dio borbe protiv narkotrafikinga. Istovremeno, zagovornici oštre linije prema Kubi vide priliku za udar na Havanu.
Bivši kubanski disident José Daniel Ferrer, koji je u oktobru nakon puštanja iz zatvora pobjegao u SAD i sastao se s Rubiom, izjavio je da bi rušenje Madura ‘ubrzalo pad režima u Havani, koji je matrica zla’. Tokom sastanka u State Departmentu razgovarali su upravo o vezama između Venezuele i Kube.
Savezništvo Havane i Caracasa datira još iz vremena Huga Chaveza i Fidela Castra. Chavez je Kubi isporučivao i do 100.000 barela nafte dnevno, dok je Havana zauzvrat slala vojne i obavještajne kadrove koji su učvršćivali režim u Venezueli. Danas je ta saradnja znatno oslabljena, ali nije nestala.
Kritičari Rubijevog pristupa upozoravaju na ozbiljne rizike. Benjamin J. Rhodes, bivši savjetnik predsjednika Obame, smatra da je Rubijeva politika ‘ukorijenjena u ideji promjene režima u Havani to je srž njegovog identiteta’. Dodaje da u političkim krugovima Miamija vlada uvjerenje da ‘ako padne venezuelanski domino, slijedi kubanski’.
Ali, Rhodes upozorava da bi takav scenario mogao dovesti do haosa: ‘Mnogo je vjerojatnije da će Kuba kolabirati i postati propala država nego da dođe do uredne tranzicije pod utjecajem Miamija’.
Iako i unutar Trumpovog kruga postoje kritičari, poput Stephena Bannona i Tuckera Carlsona, koji ovakve poteze nazivaju ‘skupljim politikama promjene režima’ s lošom historijom, Rubio ovu fazu vidi kao priliku da ostvari dugogodišnji cilj slom sistema koji je obilježio sudbinu njegove porodice. Oslanjajući se na sankcije i vojni pritisak, pokušava preko Venezuele ostvariti ono što nije uspjelo 1961. niti 2019. godine indirektan udar na Kubu.
