Sa 16 godina su je primorali da kćerku preda na usvajanje: Nisu joj dali ni da se oprosti

Jean, danas 85-godišnjakinja, vratila se u sjećanjima na bolnu mladost kada je, kao tinejdžerka, rodila djevojčicu koju su joj odmah oduzeli.

Nije imala pravo ni na oproštaj, a malena je tada imala samo dva mjeseca. Njenu životnu ispovijest objaviljena je u emisiji Long Lost Family: The Mother and Baby Home Scandal.

Godine 1956. Jean je saznala da čeka dijete sa svojim momkom Tonyjem. Umjesto podrške, roditelji su je poslali u Home of the Good Shepherd Mother and Baby Home, ustanovu pod okriljem Crkve Engleske.

Takvi domovi postojali su širom Britanije i Irske, a njihova praksa bila je ista, da mlade, neudate majke rađale bi djecu koju bi im odmah oduzimali i davali na usvajanje. Prema procjenama, između 1940-ih i 1970-ih ovim sistemom je prošlo oko 200.000 žena, najčešće tinejdžerki.

Iako se Jean našla u teškoj situaciji, Tony je svake sedmice dolazio da je posjeti, uprkos protivljenju njene majke koja ga je prezirala jer je bio katolik.

Kada je na svijet donijela kćerku, Jean je pamtila svaki trenutak s bebom plavih očiju i zlatne kose. Tony je želio da je drži u naručju, a oboje su zamišljali kako bi izgledao život da mogu ostati zajedno.

Kada je Mary imala samo deset sedmica, predata je u ruke Southwark Catholic Rescue Society (SCRS) u Londonu. Da bi to bilo moguće, prethodno su je morali krstiti. Jean je pamtila trenutak rastanka: 'Rekla je da će je odvesti da je pokaže, i mislila sam da će je vratiti da se poljubimo za rastanak. Ali to se nije desilo.'

Kada je Mary postala punoljetna, Jean se obratila SCRS-u u potrazi za informacijama. Umjesto nade, dobila je hladan odgovor: 'Ne. Možda ćete se ponovo sresti u raju jednog dana.'

'To mi je bilo strašno reći', prisjetila se Jean i dodala kako ju je najviše mučilo to što nije znala da li joj je dijete uopće živo.

Decenijama kasnije, Jeanina unuka Caitlin Jones odlučila je potražiti pomoć emisije Long Lost Family kako bi pronašla izgubljenu Mary.

Jean je bila spremna na svaku mogućnost: 'Ako ne želi da me vidi, ako je još uvijek živa, to je u redu. Samo želim da znam da je dobro.'

Zahvaljujući emisiji, majka i kćerka napokon su se srele nakon gotovo sedam decenija.

Mary, koja danas nosi ime Cathy i živi u Ilfordu u Londonu, pročitala je pismo koje joj je Jean napisala.

U njemu je stajalo da bi joj 'ispunjenje sna' bilo da je ponovo vidi, ali i da bi bila sretna samo znajući da je njena kćerka dobro.

Cathy je, duboko dirnuta, rekla:

'Žao mi je svega kroz šta je morala da prođe. Ne bih to poželjela ni najgorem neprijatelju. Mislim da je apsolutna sramota kako su žene tada bile tretirane i kako su bile primorane da se osjećaju.'

Danas Cathy ima vlastitu kćerku koju odgaja kao samohrana majka, uz pomoć svoje porodice. Upravo joj ta djevojčica predstavlja najveću radost u životu.

Tako je zatvoren jedan krug, majka i kćerka koje su nekada bile razdvojene, sada su pronašle jedna drugu i započele novo poglavlje zajedno.