Dolazak islama na prostore Bosne i Hercegovine nije samo donio promjene u političkom i društvenom životu, već i u kulturi i umjetnosti. S islamskim naslijeđem, na ovom području rađale su se nove forme duhovne muzike, među kojima su posebno važna i poštovana ilahije i kaside.
Ove duhovne pjesme, koje su oslikavale ljubav prema Bogu i poslaniku Muhammedu, postale su integralni dio kulturnog identiteta naroda Bosne i Hercegovine. Njihov značaj i danas žive kroz izvođače i ljubitelje ove vrste umjetnosti, koji njeguju tradiciju, a istovremeno je prilagođavaju modernim vremenima.
U emisiji „Filozofija života“, koja se emitira u sklopu Ramazanskog programa na Hayat televiziji, na temu „Ilahije i kaside“ razgovarali su izvođači duhovne muzike Armin Muzaferija i Burhan Šaban. Njihova iskustva i razmišljanja o ovoj muzici otkrivaju duboku povezanost između vjere, tradicije i umjetnosti.
Duhovni uvjeti za nastanak ilahija i kasida
Kako ističe Armin Muzaferija, dolazak Osmanlijskog carstva na prostore Balkana bio je politički, ali i duhovni fenomen. Uz vojnu prisutnost, stigli su i derviški redovi koji su sa sobom nosili islamsku muziku, umjetnost i vjeru.
"Kasnije iz ilahije i kaside proizašao čak i sevdah i to je svakako nešto što je duboko ugravirano u srce svakog bošnjaka", kaže Muzaferija.
On naglašava da je islamska muzika, posebno kroz ilahije i kaside, postala nerazdvojni dio duhovnog života Bošnjaka, često prožimajući se i sa drugim muzičkim formama poput sevdaha.
Burhan Šaban dodaje da je za ovu vrstu muzike ključan njen identitet i duboka povezanost s vjerom.
„Ilahije su posvećene Allahu dž.š., a kaside poslaniku Muhammedu a.s.. To su pjesme ljubavi, duhovnosti i vjerovanja, koje su vremenom postale umjetnost i važan segment bošnjačkog identiteta", kaže Šaban.
Ilahije i kaside kao izraz iskrene ljubavi
Junus Emre, jedan od najvećih pisaca ilahija i kasida, bio je čovjek koji je, kako tvrdi Muzaferija, u svojim pjesmama izražavao bezgraničnu ljubav prema Allahu dž.š. i njegovom poslaniku.
"Svi njegovi tekstovi su prema gospodaru, znači ljubav prema Allahu dž.š. prema pejgamberu. Ima jedan interesantan tekst njegov gdje kaže volimo stvoreno radi stvoritelja. Znači nije samo ljubav prema Allahu dž.š., znači to je ljubav prema čovječanstvu, prema ljudima, prema svemu stvorenom, u smislu iskrana ljubav prema životu, prema onome što je Allah dž.š. stvorio", objašnjava Muzaferija.
Šaban također naglašava važnost iskrenosti u stvaranju ilahija i kasida.
"Svaka ilahija i kasida, koju stvaraju naši današnji izvođači, mora imati tu iskrenu ljubav prema Allahu i poslaniku. Tek tada se osjeća prava snaga i dubina tih pjesama, koje imaju moć prodrmati srce i promijeniti dušu", kaže Šaban.
Modernizacija i izazovi savremene izvedbe
Iako je tradicija ilahija i kasida duboko ukorijenjena u kulturno-historijskom naslijeđu, ne može se zanemariti da se ova umjetnost s vremenom mijenja.
„Sada s vremenom same ilahije kako su postale, hajde da kažem globalizacije i hiperprodukcije, postoje i neke inovacije u ilahijama sa instrumentima, sa određenim vrstama instrumentata, pa i sa samom izvedbom. Što po meni suštini nije problem, samo da to ne izlazi opet iz okvira ilahije", smatra Muzaferija.
Šaban dodaje da su s vremenom nastale i nove ilahije koje nisu nužno napisane prema starim pravilima, ali i dalje odražavaju istu duhovnu poruku.
"Ja imam običaj kazati da su danas mnoge podnavodnicima ilahije, dakle, numere koje smatramo ilahijama, u stvari obične pjesme, a čak su neke pjesme za koje mislimo da su obične pjesme, da su stvari ilahije, njih odaje, dakle, ta iskrenost u pisanju“, ističe Šaban.
„Nijet je važan. Znači svaki je posao vezan uz nijet, taj njihov je iskreni nijet je tu važan“, dodaje.
Ilahije i kaside kao duhovni lijek
U današnjem ubrzanom svijetu, gdje „duhovna hrana“ često biva zanemarena, ilahije i kaside predstavljaju lijek za dušu.
Muzaferija smatra da je duhovna hrana jednako važna kao i fizička.
"Tijelu je potrebna hrana i duši je potrebna hrana, vrlo je bitno čime tu dušu hranimo, a definitivno je ilahija jedna krajnije ukusna hrana za dušu, jedna ispravna hrana i prijeko duši potrebna", zaključuje on.
Za Muzaferiju, interpretacija ilahija nije samo umjetnost, već misija.
„Vi kada izvodite ilahije, osjećate se da ste u jednoj vrsti misije jer sama melodija ne može u ljudskom srcu probuditi ništa što već u njemu nema. Melodija ustvari samo pokreće ono što je već u ljudskom srcu. Dok kada je u pitanju ilahija i kasida, one osim što pokreću, one i ubacuju ljepotu, a izbacuju prljavštinu.“
Očuvanje tradicije i autentičnosti
Ilahije i kaside su više od muzike; one su temeljni dio bošnjačkog identiteta, duhovnosti i kulturne baštine.
"Bosanska ilahija je posebna, ona ima svoju težinu. Danas u svijetu, dok smo na nekim festivalima, ja sam to doživio, naša ilahija ima posebno mjesto i već smo mi tu, znaju za nas u smislu imamo taj neki moment gdje smo i originalni u nekom smislu i zato bi trebali čuvati tu tradiciju", kaže Šaban, ističući da je važno očuvati izvornost i iskrenost u izvođenju.
U vremenu globalizacije i brze produkcije, nužno je da zadržimo autentičnost i duhovnu snagu ilahija i kasida. Jer, samo na taj način ove pjesme neće biti samo prošlost, već živahni dio duhovnog života, koje nas podsjećaju na našu vjeru, ljubav prema Bogu i poslaniku, i na naš kulturni identitet.
