Na današnji dan 1992. godine srpske agresorske snage izvele su snažan napad na sarajevske linije odbrane kod pomoćnog terena stadiona Grbavica, na prostoru nekadašnjeg restorana ‘11 Plavih’, odnosno današnjeg Trga heroja.
Oklopno-pješadijski prodor pokušali su probiti, ali su ih odlučno zaustavili branioci s Trga heroja, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a RBiH. Svjedoci navode da su se poslije žestokih borbi kod ‘11 Plavih’ mogli vidjeti ‘niski specijalci’ u pancirnim mantilima kako vise na ogradi Željinog pomoćnog stadiona.
Nakon što je objekat pao u njihove ruke, dvije snažne neprijateljske grupe krenule su prema stadionu Grbavica, jedna Dinarskom ulicom (današnjom Zvorničkom) ka glavnim kapijama stadiona, druga tranzitom iznad. Ubrzo je otpočela žestoka pješadijska borba prsa u prsa, jedna od najtežih u ovom dijelu Sarajeva.
Iz Štaba jedinice ‘Ivan Krndelj’ (u današnjoj ulici Azize Šaćirbegović) pratili su razvoj događaja i na prvu liniju slali branitelje. Pojačanja su ubrzo stigla iz Hrasnog, Hrasnog Brda i s Trga heroja, a nedugo zatim uključili su se i specijalci MUP-a.
‘Krenula akcija oslobađanja Trga Pere Kosorića, poznata još i kao akcija kod ‘Jedanaest plavih’. Akcija je bila dojavljena muslimanima, pa su oni znali tačan plan i vrijeme napada... Tog dana je na Grbavici izginulo deset pripadnika Prve romanijske pješadijske brigade’, komentirali su poslije agresori.
‘To je bila jedna od najsloženijih operacija koja je 1992. godine izvedena na području Sarajeva, a ujedno i posljednji pokušaj agresora da presiječe grad na dva dijela i ostvari plan o podjeli grada. U aprilu 1992. godine su ti pokušaji u nekoliko navrata spriječeni, a novi pokušaj se desio 5. oktobra kada je krenula ofanziva, trajala je i 6, a 7. oktobra je završena potpunim slomom agresora’, prisjećao se svojevremeno Enver Zornić, komandant Odreda Hrasno Brdo, naglasivši kako je zaštitni puk Štaba vrhovne komande RS-a bio direktno ‘u’ špicu, odnosno u proboju na dijelu iznad stadiona Grbavica.
Građani Trga Pere Kosorića i Hrasnog tih dana sklanjali su se u podrume. Upozoravani su da budu u tišini, da ne pale svjetla i da stražare na ulazima u zgrade. Atmosfera je bila mučna, a neizvjesnost golema.
Prva potvrda o stanju na terenu stigla je kada su u Štabu Ivana Krndelja presreli radioporuku neprijatelja koji je tražio hitna pojačanja kod ‘11 Plavih’, uz priznanje da imaju ‘mnogo mrtvih i ranjenih’. Informaciju je uskoro potvrdio i zamjenik komandira na Trgu, Nusret Branković, navodeći da na stadionu leži veliki broj mrtvih agresora.
Drugog dana na položaje su došli i strani novinari.
‘Neki od njih su ovdje bili i prije dva dana. Nije im jasno zašto četnici ovako silovito napadaju baš preko Trga i Hrasnog Brda. Zanima ih i koliko je od prekjučer izgorjelo stanova na Trgu. Odgovor je - oko 600. Zanimaju se i za imena boraca koji su se tu zatekli, njihovu nacionalnost, zanimanje... I bilježe imena: bošnjačka, hrvatska, srpska, crnogorska...’, zapisao je jedan od branitelja i dodao:
‘Pored zgrade, u kojoj je smješten Štab, pala je nova žrtva. Poginuo je starac koga Sarajlije dobro poznaju po tome što je hranio golubove. Pogodio ga je snajperista iz Ozrenske, koji, kažu neki od boraca, ponovo puca u njegova mrtva leđa. Za strane novinare to je nešto neobično: poginuo je, eto, starac koji je hranio golubove! Svi idemo prema mrtvom starcu, ali niko ne smije da mu priđe, jer snajperista i dalje puca u njegovo mrtvo tijelo. Taj prizor otići će danas u sve svjetske televizijske stanice... Niko, međutim, nije mogao da se sjeti kako se zove taj plemeniti čovjek, koji nikome u životu ništa nije skrivio. A glavu je izgubio jer je ponovo pošao da hrani golubove.’
Komandant neprijateljskih snaga na Grbavici, Branislav Gavrilović Brne, koji je preminuo u Beogradu, u panici je tražio pomoć od Vojislava Šešelja, insistirajući da zove Pale i hitno pošalje podršku. Iz Dinarske su stizali očajnički pozivi da dođu transporteri i evakuišu mrtve i ranjene. Ali pojačanja nije bilo. Borbe su se opet fokusirale oko restorana ‘11 Plavih’. Na čelu branitelja bio je Jasmin Češko sa svojom grupom, koja je prišla neprijatelju na svega nekoliko metara. Tog dana, mnogi agresorski vojnici nisu dočekali kraj bitke.
Sarajevo i Trg heroja ostali su nepokoreni. U podrumima okolnih zgrada uslijedilo je tiho slavlje.
U redovima Armije BiH u tri dana poginula su dva branioca, a trojica su ranjena.
Hrabrost i odlučnost pripadnika Odreda Hrasno Brdo i Odreda Trg heroja bile su ključne da ofanziva propadne. Nakon toga neprijatelj više nikada nije pokušao probiti linije na tom dijelu od Željinog pomoćnog stadiona do Hrasnog.
