U selu Pagliara dei Marsi, smještenom na padinama planine Girifalco u italijanskoj regiji Abruzzo, godinama je vladala gotovo potpuna tišina. Broj mačaka odavno je nadmašio broj stanovnika, a dječiji glasovi bili su samo sjećanje iz prošlosti. Međutim, u martu je tu tišinu prekinuo plač novorođenčeta. Rođenje Lare Bussi Trabucco, prve bebe u selu nakon gotovo tri decenije, donijelo je radost cijeloj zajednici, ali istovremeno ukazalo na ozbiljnu demografsku krizu s kojom se Italija suočava.
Dolaskom male Lare, broj mještana Pagliare dei Marsi povećan je na svega dvadesetak. Njeno krštenje okupilo je gotovo sve stanovnike. ‘Došli su ljudi koji nisu ni znali da Pagliara dei Marsi postoji, samo zato što su čuli za Laru’, ispričala je njezina majka, Cinzia Trabucco. ‘Sa samo devet mjeseci, ona je slavna.’
Ipak, iza ovog sretnog događaja krije se ozbiljna slika stanja u zemlji. Prema podacima italijanskog zavoda za statistiku Istat, tokom 2024. godine zabilježen je historijski minimum broja rođenih svega 369.944 djece. Negativan trend traje već 16 godina, dok je stopa fertiliteta pala na 1,18 djece po ženi, što Italiju svrstava među zemlje s najnižim natalitetom u Evropskoj uniji.
Uzroka je mnogo, nestabilno tržište rada, masovno iseljavanje mladih, slaba institucionalna podrška zaposlenim majkama, ali i rast problema muške neplodnosti. Prvi podaci za sedam mjeseci 2025. godine ukazuju na dodatno pogoršanje, a posebno zabrinjava situacija u Abruzzu, gdje je broj novorođenih manji za 10,2 posto u odnosu na isti period prošle godine.
‘Pagliara dei Marsi pati od drastičnog smanjenja broja stanovnika, pogoršanog gubitkom mnogih starijih ljudi, bez ikakve smjene generacija’, izjavila je lokalna gradonačelnica Giuseppina Perozzi, ističući nadu da bi Larina priča mogla ohrabriti i druge porodice.
Larina majka Cinzia Trabucco, 42-godišnja profesorica muzike, napustila je šire područje Rima kako bi se vratila u selo svog djeda, želeći mirniji život za porodicu. Tamo je upoznala svog partnera Paola Bussija, 56-godišnjeg građevinskog radnika. Kao roditelji novorođenčeta, ostvarili su pravo na jednokratni državni ‘baby bonus' od 1.000 eura, kao i mjesečni dječiji dodatak od oko 370 eura, u skladu s mjerama vlade Giorgie Meloni.
Međutim, finansijska pomoć ne rješava sve probleme. Porodica se suočava s nedostatkom sistema za brigu o djeci, kao i neizvjesnošću oko Larine buduće edukacije. Škola u selu zatvorena je još prije nekoliko decenija, dok je i ona u najbližem mjestu pod znakom pitanja.
Trabucco smatra da same novčane mjere nisu dovoljne. ‘Cijeli sistem treba revolucionirati’, rekla je. ‘Mi smo zemlja visokih poreza, ali to se ne pretvara u dobru kvalitetu života ili dobre socijalne usluge.’
Poseban izazov predstavlja i zdravstveni sistem. U Sulmoni, gradu udaljenom oko sat vremena vožnje, porodilište se bori za opstanak. Tokom 2024. godine tamo je rođeno tek 120 beba, daleko ispod minimuma potrebnog za stabilno finansiranje. Njegovo eventualno zatvaranje značilo bi da trudnice moraju putovati do regionalnog centra L’Aquile, što u hitnim situacijama može biti izuzetno rizično.
‘Zimi uvjeti putovanja mogu biti opasni’, upozorava ginekolog Gianluca Di Luigi, podsjećajući na slučaj trudnice koja je satima bila zarobljena u snježnoj oluji.
Babica Berta Gambina, koja u ovom porodilištu radi gotovo četiri decenije, kaže da nikada nisu dostigli potrebnu granicu od 500 poroda godišnje, ali i dalje vodi borbu za opstanak odjela. Gradska vijećnica Ornella La Civita postavlja suštinsko pitanje: ‘Kako možete davati ženama novac za rađanje djece, a ne jamčiti im sigurno i zaštićeno mjesto za porod?’
Na kraju, Di Luigi ukazuje i na temu koja se u Italiji često zanemaruje a radi se o očuvanju plodnosti, uključujući zamrzavanje jajnih stanica. ‘Ideološko razmišljanje u Italiji uvijek je bilo prepreka’, rekao je. ‘Ali ako želimo novorođenčad, onda nam je potrebno i prosvjetljenje – da, osigurajte mladima dostojanstvena radna mjesta, ali počnimo ih učiti o očuvanju plodnosti.’
