Goraždaninu Senadu Huriću jučer je u Minhenu premijer Bavarske regije Markus Soder dodijelio orden hrabrosti Bavarske, nagradu koja se dodjeljuje onome ko rizikuje vlastiti život da bi spasio drugi.
Senad je prije dvije godine spasio život mladiću koji se utapao u jezeru, a isto bi ponovio opet da bude u prilici.
Bio sam veoma počašćen. Takvo priznanje dolazi rijetko i nosi veliku simboliku. Ovo mi je jedan od dražih momenata u mom životu - ispričao je ovaj mladić.
Sve se dešavalo u maju prije dvije godine dok je na obali jezera Pucher Meer odmarao s porodicom.
Igrao sam se sa svojom djecom na obali, kada sam ugledao mladića dobi između 20 i 25 godina kako pokušava stići do obale. Već je gubio snagu da bi onda potpuno potonuo. Skočio sam u vodu bez razmišljanja i plivao nekih 30,40 metara do njega. Uspio sam da ga izvučem na površinu i vidio da gubi svijest. U tom trenutku doplivala je do mene i jedna djevojka Lea imala je svega 12 godina, nevjerojatno hrabra. Zajedno smo ga izvukli na obalu. Srećom davao je znakove života iako je bio iscrpljen, nije reagova kad smo pokušali sa njim komunicirati. Tražio sam pomoć, da se pozove hitna jer mu je trebao medicinsku pomoć. Nakon svega nekoliko minuta, stigli su i odvezli ga do bolnice. Spasilačka služba jezera uzela je od mene i djevojke podatke i ukratko smo opisali događaj. To je bilo sve - ispričao je Senad.
Dan kasnije raspitivao se za zdravstveno stanje mladića kojeg je spasio iz jezera, ali on je bio prebačen u drugu bolnicu. Kasnije je saznao da je mladić skoro mjesec dana proveo na intenzivnoj njezi. Međutim, prošlog mjeseca na Senadovu adresu stiglo je pismo Vlade Bavarije.
Pisalo je da mi se, zbog hrabrosti i što sam rizikovao sopstveni život da bih spasio drugi život dodjeljuje orden hrabrosti. Bio sam pozitivno iznenađen i malo zbunjen jer je od događaja prošlo dvije godine. Mene i Leu koja je tako bila odlučna i puna samopouzdanja pozvali su i novinari iz službe Vlade Bavarije i željeli su napraviti priču o tome, na što sam i pristao. Tokom snimanja sam saznao da je spašeni momak u bolnici ležao tri sedmice na intenzivnoj, što me je zaista rastužilo, ali hvala bogu ostao je živ - kaže Senad za Klix.
Kaže da nije razmišljao mnogo.
Tu su sekunde odlučivale o životu ili smrti. Ja sam inače po prirodi srčan i emotivan tako da za mene to nije bilo upitno da li ću pomoći ili neću. Iako sam tek kasnije bio svjestan šta se meni moglo desiti. Jer kada utopljenika spašavate, tada on može doći u stanje panike i ugroziti ne samo svoj već i vaš život. Hvala dragom Bogu pa do toga nije došlo - ispričao je mladić.
Dok je živio u Goraždu radio je u ovdašnjoj policiji. Kaže da mu i danas nedostaje uniforma.
Svaki put kada dođem na odmor i vidim svoje bivše kolege, moram priznati da mi nedostaje uniforma. To je san svakog djeteta. Kada dijete upitate šta želiš postati kad porasteš, većina ih kaže policajac, vojnik ili vatrogasac. Jedan od tih dječaka sam ja, kome se ispunila želja i postao je policajac. Uživao sam zaista u tom pozivu. Po mom mišljenju, ako iko našem društvu može pomoći u nevolji to je policajac. To je za mene bila velika satisfakcija u radu kao policajac, pomoći ljudima u nevolji - priča Senad.
