Amela Karajčić, kako nam priča, rođena je u Bijeljini, gdje je i odrasla, te cijeli život želi provesti ovdje.
Njen životni put bio je trnovit i ispunjen brigama. Breme koje je nosila bilo je teško poput olova, teret koji često ni sama nije mogla podnijeti, a nije imala nikoga ko bi joj pomogao. Pored svih teških sudbinskih iskušenja, zadesila ju je i najveća bol koju jedan roditelj može doživjeti, gubitak djeteta. Njen sin preminuo je u 25. godini.
Što mi je najviše teško jeste kad sam otišla posljednji put njemu u bolnicu, on je meni rekao da je gladan i žedan. Gladan i žedan je pao u komu. Sestrice su rekle da dođem po njegove stvari. On je umro. Noć kada je trebao za bolnicu, zvala sam Hitnu medicinsku pomoć, niko nije htio da dođe, jedva sam komšiju u pola noći probudila da vozi malog doktoru, kad smo tamo došli, četiri vozila su bila parkirana. Oni su vidjeli da nema zdravstvenog osiguranja na kompjuteru i vjerovatno ga zato nisu primili', govori neutješna majka Amela.
Za sina kaže da je bio vrijedan, da je želio da im osigura pristojan život. Borio se lavovski kroz život, išao po velikim hladnoćama pješke na posao koji se nalazio daleko. Sin je duži vremenski period iskašljavao pa poslije još i povraćao krv.
Ja sam se nadala da je to prošlo, nisam više nalazila krvave maramice, poslije sam saznala da su ga ljudi viđali ujutru na putu prema poslu kako povraća krv.
Amela boluje od reumatoidnog artritisa. Njena primanja iznose 300 konvertibilnih maraka, od čega 250 ide na kiriju, ali je ona ipak zahvalna na kući u kojoj žive prisjećajući se prethodnog mjesta stanovanja gdje se, kako ona kaže, "nebo vidjelo" jer je krov kuće pao.
Petnaestogodišnjoj kćerki nije u mogućnosti osigurati nastavak školovanja, zbog čega je njenoj Alisi uskraćeno pravo na pohađanje nastave. Prinuđena je bila napustiti školu.
Tragedija nakon koje se teško oporavlja pogodila je dom porodice Karajčić. Njihovu priču donosimo u videu iznad teksta, koji je objavljen u emisiji "Ispuni mi želju".
