S jedne strane, putovanja, more, odmori, dok s druge strane, život svakog dana postaje sve teži. Plata koja ne zadovoljava osnovne potrebe, strah od političkih prijetnji, i stalna nesigurnost – to je stvarnost u kojoj mnogi žive.
Dok društvene mreže preplavljuju slike sa sunčanih plaža i uživanja na odmoru, stvarnost u BiH na 1. maj izgleda potpuno drugačije. Dok jedni slave praznik rada sa nogama u pijesku, drugi se suočavaju s minimalnim platama koje ne pokrivaju ni osnovne životne troškove. Nažalost, 1. maj je postao dan kada se više slavi bijeg od stvarnosti nego što se razmišlja o pravima radnika, borbi za bolje uslove života i iznad svega – boljim platama. Za mnoge građane, 1. maj je dan na društvenim mrežama, a stvarnost je daleko od tih “idiličnih” slika.
U isto vrijeme, političari i lideri iz svih dijelova zemlje i dalje se ponašaju kao da je sve u redu, prepuštajući građanima da se nose s posljedicama loših odluka, nesposobnosti i političkih prepirki. Zašto, u zemlji koja bi trebala napredovati ka EU, građani ne traže odlučne promjene, već se zadovoljavaju uobičajenim protestima koji samo zaustavljaju život, ali ne donose rješenja?
U svjetlu svega ovoga, čini se da smo zapali u stanje indolentnosti. Ovdje se ne postavlja pitanje “šta će biti sa nama?”, već “šta će se promijeniti ako ništa ne učinimo?”. Bez pravih političkih odluka, bez ozbiljne volje za promjenama, građani BiH se suočavaju s perspektivom stagnacije – na putevima i u političkom životu.
