Komitet za sprečavanje mučenja (CPT) objavio je izvještaj o posjeti Bosni i Hercegovini 2024. godine u kojem izražava duboku zabrinutost zbog ozbiljnih navoda o policijskom zlostavljanju pritvorenika kao i užasnih uslova u ustanovama socijalne zaštite u oba entiteta.
Primarni cilj posjete, koja je trajala od 2. do 13. septembra 2024. godine, bio je ispitivanje postupanja prema uhapšenim osobama na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou. Izvještaj obuhvata stanje u policijskim agencijama, zatvorskim ustanovama, ustanovama socijalne zaštite, te tretman stranih državljana.
Policijska tortura: Udarci cijevima pištolja i automatskih pušaka
CPT je ponovo primio brojne navode o fizičkom zlostavljanju pritvorenih osoba koje su činili policijski službenici. Zlostavljanje se, prema navodima, sastojalo od šamara, udaraca šakama, nogama, pendrecima, ali i udaraca cijevima pištolja ili automatskih pušaka.
Kao glavni akteri ovih djela identifikovani su pripadnici:
-Jedinica za specijalne intervencije kantonalnih policija Sarajeva i Tuzle,
-Žandarmerije RS,
-Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) policije RS.
Komitet zaključuje da su osobe uhapšene u akcijama protiv droge i organizovanog kriminala pod posebnim rizikom od teških povreda. Ministarstvima unutrašnjih poslova je preporučeno uvođenje nulte tolerancije na torturu, audio-vizuelno snimanje svih saslušanja, te bolja regulacija upotrebe sile.
Stanje u zatvorima: Ludačke košulje u Zenici i štetočine u Tuzli
Iako je zabilježen pad broja zatvorenika, CPT zahtijeva hitan prekid prakse smještanja zatvorenika u tapacirane ćelije uz korištenje ludačkih košulja u zatvoru u Zenici.
Kritike su upućene i na račun:
-Zatvora u Tuzli: Uslovi u pritvorskoj jedinici su ispod standarda zbog prenatrpanosti, neadekvatne ventilacije, loše higijene i prisustva štetočina.
-Ženskih zatvorenika: Zabilježena je produžena segregacija pritvorenica zbog fragmentacije sistema, te se traži uvođenje specifičnih medicinskih pregleda za žrtve rodno zasnovanog nasilja.
Užas u socijalnim domovima: Štićenici goli i u fekalijama
Najteži dio izvještaja odnosi se na ustanove socijalne zaštite, posebno na paviljone IV i V u Višegradu, gdje su uslovi opisani kao nehumani.
Shodno tome, u ovom izvještaju se navodi da su štićenici pronađeni potpuno goli ili u prljavoj posteljini prekrivenoj urinom i fekalijama.
Primjećeno je dalje da, kako se dodaje, u sobama vlada nesnosan smrad, objekti su oronuli dok je namještaj polomljen.
Izdvojili su jedan od šokantnih slučajeva, a to je da je štićenica godinama, danju i noću, bila vezana za krevet tekstilnim trakama. CPT je, shodno navedenom, zahtijevao hitno pronalaženje alternativa za upravljanje ovim slučajem.
Šta je zatečeno u Drinu, Pazariću i Višegradu
Prema mišljenju CPT-a u ustanovama socijalne zaštite dominiraju segregacija i zanemarivanje. Tako je navedeno da su osobe s invaliditetom u BiH i dalje izolovane u velikim ustanovama. CPT upozorava na "depersonalizirajuće efekte" i poziva vlasti na hitnu deinstitucionalizaciju.
Kao ističu, u domovima Pazarić i Drin (Fojnica) zabilježeni su navodi o fizičkom zlostavljanju. Navedeno je da njegovatelji šamaraju, guraju i verbalno vrijeđaju štićenike.
U tri posjećena doma, uslovi života bili su izuzetno loši u paviljonima/jedinicama za štićenike s najtežim invaliditetom, kojima je često nedostajalo osnovno održavanje, čišćenje i higijena. Najgora situacija zabilježena je u paviljonima IV i V u Višegradu, gdje su materijalni uslovi bili užasni, sa oronulim objektima, polomljenim vratima i namještajem, te jezivom higijenom.
Mnoge sobe su bile potpuno gole i hladne, sa stalnim smradom urina i fekalija; neki štićenici su ležali u prljavoj posteljini prekrivenoj urinom ili izlučevinama koja nije bila mijenjana, dok drugima nisu osigurani jastuci niti posteljina.
Neki su pronađeni goli. Prema mišljenju CPT-a, uslovi života štićenika u ove dvije jedinice mogu predstavljati nehumano i ponižavajuće postupanje i zahtijevaju hitno unapređenje, uključujući redovno održavanje i čišćenje.
Dalje, nemaju svi štićenici u domu Drin sopstvene krevete, a u paviljonu B-II je 58 štićenika s mentalnim poremećajima bilo nagurano u velike spavaonice. Izvještaj također bilježi nedostatak privatnosti u sve tri institucije, te neadekvatnu ili zapuštenu opremu koja se koristi u Višegradu i Pazariću. Potrebni su koraci kako bi se osiguralo da svi štićenici imaju svakodnevni pristup boravku na otvorenom.
Situaciju je dodatno pogoršao nedovoljan broj kvalifikovanog i obučenog kliničkog osoblja (uglavnom njegovatelja i medicinskih sestara) za pružanje adekvatne individualne i personalizovane njege, uz snažne dokaze o fizičkom i emocionalnom zanemarivanju.
Potrebe štićenika s teškim invaliditetom u pogledu njege nisu bile ispunjene ni u jednoj od tri posjećene ustanove, a posebno ne u domu u Višegradu. Situacija ovih štićenika bi se, prema mišljenju CPT-a, mogla opisati kao nehumano i ponižavajuće postupanje.
Hitne mjere su potrebne kako bi se poboljšao kvalitet i sigurnost njege, a praksa oslanjanja na štićenike da pomažu osoblju pružajući usluge čišćenja, nadzora ili čak njege drugim štićenicima mora prestati. Također, broj multidisciplinarnog rehabilitacionog osoblja bio je nedovoljan za pružanje adekvatnog spektra psiho-socijalnih rehabilitacionih aktivnosti.
Štaviše, oba entiteta trebaju poduzeti korake kako bi osigurali da sve vrste sputavanja (restrikcije), kriteriji za njihovu upotrebu i relevantne zaštitne mjere budu temeljito regulisani zakonom. Izvještaj navodi brojne nedostatke u vezi s upotrebom sredstava sputavanja, posebno u Pazariću i Višegradu.
CPT je posebno zabrinut zbog situacije štićenice koja je godinama, gotovo neprestano, bila podvrgnuta mehaničkom sputavanju tekstilnim trakama oko ruku koje su je fiksirale za krevet, danju i noću, zbog povećanog rizika od samopovređivanja. Takva praksa mora se odmah prekinuti. Izvještaj također sadrži preporuke o propisivanju sedativa "po potrebi" (PRN) i mjerama ograničavanja kretanja.
CPT također formuliše nekoliko preporuka za rješavanje nedostatka odgovarajućih zaštitnih mjera u kontekstu prisilnog smještaja štićenika ili smještaja pod starateljstvom, a posebno odsustvo redovne automatske sudske revizije potrebe za njihovim daljim smještajem. Izvještaj zaključuje da su potrebne dodatne mjere kako bi se uskladili s jurisprudencijom Evropskog suda za ljudska prava.
Problematično je i to što mnoge osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini i dalje žive u velikim ustanovama, izdvojene iz zajednice. Takve institucije, dodaju, nose velike rizike od institucionalizacije sa kontraterapijskim i depersonalizirajućim efektima na štićenike.
Kako navode, oni kojima je potrebna veća podrška često dobijaju nedovoljno pažnje, a njihove potrebe se učestalo zanemaruju. Iz tog razloga, vlasti RS-a trebale bi konačno pokrenuti, a vlasti FBiH pojačati napore kako bi efikasno unaprijedile proces deinstitucionalizacije štićenika smještenih u velike ustanove socijalne zaštite u BiH, stvarajući stambena rješenja zasnovana na životu u zajednici.
(Foto: Ilustracija)
