Solun: Grad sa hiljadu lica u kojem se historija čuje glasno - prvi dio

Koja vam je prva asocijacija na Grčku? Znam, mnogi od vas će reći Atina, Akropolis, neki će pomenuti masline i feta sir, a meni sa druge strane prva asocijacija je Solun i stara izreka “Do Soluna sto somuna…”, mada sada već nije baš tako. Do Soluna se iz Sarajeva stiže za oko sat leta..

Sa milion i 106.000 stanovnika, glavni je grad sjeverne Grčke i cijele regije – egejske Makedonije, kao i kulturni, prosvjetni, industrijski, finansijski i administrativni centar ovog dijela zemlje. Klima je pretežno mediteranska, najtopliji mjeseci su juli i avgust, a prosječna temperatura iznosi od 30 do 35 stepeni.

U fizionomiji grada jasno mogu da se uoče dvije velike oblasti. To su Ano Poli, viši dio grada na strmom području, i Kato Poli, niži dio grada koji se pruža ka istoku, do luke. Kroz Solun prolazi nekada najvažniji put Via Egnatia, koji je vijekovima povezivao istok i zapad. To je ujedno, i glavna ulica grada.

Kada vremenske prilike dopuštaju, iz Soluna se vidi i legendarna planina Olimp, dom bogova u grčkoj mitologiji, koji se nalazi 80 kilometara od samog grada.

Solun je grad koji se doista može pohvaliti nevjerovatnim pričama. Primjerice, ona o tome kako je dobio ime. Naime, riječ je o jednom od najstarijih gradova Europe, a osnovao ga je 315. godine pr. Kr. kralj Kasandar. Ime mu je dao po svojoj supruzi Thessalonike, inače polusestri Aleksandra Velikog, koja je za Kasandra bila udana pod prisilom, nakon što je on usmrtio njenu maćehu. Dvije godine nakon Kasandrove smrti, Thessalonike je ubio njen vlastiti sin.


Zanimljivo da još uvek nije pronađena nijedna statua, nijedan podatak koji bi potvrdili tačan izgled ove kraljice, tako da misterija o njenom liku i dalje traje, ali je grad koji nosi njeno ime veoma lijep, pa možemo da se igramo i zamišljamo da je i Thessalonika bila veoma lijepa žena.

Nije to jedina tragična priča vezana uz taj grad. Naime, teška za Solun bila je i 1917. godina, kada je grad poharao veliki požar. Vatrena stihija uništila je većinu povijesnog centra grada, a bez domova je ostalo oko 72 hiljade ljudi.

Gradom su vladali Rimljani, koji su stvorili od njega prijestolnicu rimske provincije. U 3. i 4. vijeku su ga napali Goti, a u periodu od 6. do 8. vijeka doživio je više uzastopnih napada Avara i Slovena.

U 12. vijeku su ga opljačkali Normani, a paljen je i rušen i tokom krstaških ratova. Nakon pada Carigrada u četvrtom krstaškom ratu, postao je glavni grad Solunske kraljevine .Od 1261. godine Solun je ponovo u sastavu Bizantije, od kada ga je osvojio epirski despot Teodor Anđeo. Pod Turke je pao 1430. Godine koji su vladali sve do 1912.godine.

Treba napomenuti i činjenicu da je u Solunu rođen Mustafa Kemal – Ataturk, prvi predsjednik turske republike. Kasnije je Grčka poklonila republici Turskoj rodnu kuću Ataturka, u kojoj se danas nalazi njegov muzej. Takođe interesantno je to da prilikom ulaska, muzejske vlasti mogu zatražiti pasoše jer je kuća u vlasništvu Turske.

Komplikovani odnosi Turske i Grčke imali su i presudan uticaj na historiju samog grada, jer nakon turskog zauzimanja Smirne i ostalih oblasti Male Azije u kojima su živjeli Grci, hiljade i hiljade izbjeglica iz svih krajeva Turske doselilo se u Solun. Sa sobom su donijeli svoje običaje, nošnje i muziku. Tako je i rebetika, opori nacionalni blues nastao početkom 20. vijeka u zadimljenim grčkim kafanicama Istanbula, stigla u Solun. Njena najbolja varijanta i danas se može čuti u malenim restoranima, gdje možete da se prepustite ritmu orijentalnih melodija.

Burna historija Soluna ostavila je duboke tragove i kulturne uticaje mnogih naroda, a grad je sve to vjerno prikupljao i čuvao godinama, ne bi li dobio duh i brojne znamenitosti po kojima je danas poznat.


Bijela kula ili toranj smrti - Bijela kula nerijetko se spominje kao jedno od najpoznatijih zdanja u gradu i jedan od njegovih glavnih simbola. Dao ju je izgraditi turski sultan Sulejman Veličanstveni, s ciljem da čuva istočni dio gradskih zidina, a datira iz 1530. godine. Izgrađena je na mjestu postojeće bizantske kule.

Bijela kula danas je muzej posvećen povijesti grada, no niti se uvijek tako zvala, a kamoli da je većinu svoje prošlosti bila muzej. Naime, ime Bijela kula dobila je nakon što je ofarbana u bijelo krajem 19. stoljeća, navodno kako bi se sakrili svi tragovi mučenja i smaknuća koja su se odigravala u njoj dok je služila kao zatvor. Ime joj je, isto tako, bilo vrlo zloglasno – Toranj smrti.

Galerijev slavoluk - je početkom 4. stoljeća dao izgraditi rimski car Galerije, kao i Ano Poli, odnosno solunski stari grad koji se prostire oko gradske akropole. U stvari, riječ je o ostatku otomanskog Soluna prepoznatljivom po drvenim kućama i vijugavim, popločanim ulicama.

Crkva Sv.Dimitrija – poznatija kao Hagios Demetrios, u čijim se katakombama nalazi i zatvorska ćelija sv. Dimitrija, zaštitnika grada. Povijest te crkve, koja datira iz 313. godine je burna – uništavana je pa ponovno obnavljana, a svojedobno je, do 1912. godine, služila i kao džamija. Nalazi se i na UNESCO-vu popisu svjetske baštine, na koji je uvrštena, s ostalim spomenicima u gradu, 1988. godine.

Ostaci Agore i Rimskog foruma – U Solunu možete i vidjeti ostatke starogrčke Agore (tržnice) koju su u 2. vijeku rimljani pretvorili u forum. U rimskom periodu forum je predstavljao sam centar grada sa mnogo prodavnica i pozorištem. Najočuvaniji dio foruma jeste upravo antički teatar, gdje se i danas tokom ljeta održavaju koncerti.

Od tamošnjih zdanja ističe se primjerice i Heptapyrgion, tvrđava iz bizantskog i osmanskog doba koja se nalazi na sjeveroistočnom uglu akropole, a koja je sve do 1989. godine služila kao zatvor, i to jedan od najzloglasnijih u Grčkoj.Obilazeći sve te znamenitosti često nas je put vodio u neki od kafića na Aristotelovom trgu.Ovaj trg predstavlja centarlni dio grada a do njega se dolazi ulicom Nikis.Izlazi na glavnu šoping zonu. Kada turisti posjete ovaj trg obično se pitaju da li postoji neko u Solunu ko radi. Trg je prepun ljudi koji sjede u kafićima i ispijaju svoje frapee, ali to ne bi bilo neobično toliko da takva situacija nije tokom cijelog dana.

Prostran je Solun. Širok i moćan. Prepun historije i gostoljubivih ljudi. Bio je svačiji i ničiji, ali uvijek svoj. Njegovi stanovnici su ponosni na bogatu prošlost, posebno na Aleksandra Makedonskog kojeg ovdje još nazivaju i Aleksandros Megalos, odnosno Aleksandar Veliki.

U drugom dijelu našeg putopisa kroz Solun,moći če te pročitati i saznati kakva je gastronomska ponuda Soluna,koje su plaže najljepše i kakav je noćni život ovog sjajnog grada.Jer Solun je grad u kojem zalasci sunca pričaju najljepše priče...