Postoje ljudi čije priče nadilaze granice ratova, nacija i podjela. Oni koji i u najtežim trenucima ostanu dosljedni svojoj ljudskosti. Jedan od njih bio je dr. Jasmin Merdžanić, major i načelnik sanitetske službe u komandi Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine – prvi doktor koji je ostao u opkoljenom Sarajevu.
Bila je 1994. godina. Grad pod opsadom, smrt i neizvjesnost na svakom koraku. Tog kobnog dana, jedan vojnik HVO-a bio je teško ranjen. Iako su vremena bila teška, dr. Merdžanić nije gledao ni vjeru ni uniformu – gledao je čovjeka kojem treba pomoć. Odlučio je da sam, bez pratnje, transportuje teško ranjenog vojnika u Kiseljak kako bi mu spasio život.
Ranjeni vojnik je preživio.
Dr. Jasmin Merdžanić – nije se nikada vratio.
Prema dostupnim informacijama, posljednji put je viđen kako ulazi u Dom zdravlja u Kiseljaku. Njegova porodica i danas, nakon više od 30 godina, ne zna istinu. Njegova majka, još uvijek živa, i dalje pita jedno jedino pitanje: "Generale, gdje je moj Jasmin?"
O ovom slučaju govorio je i penzionisani general Armije RBiH Vahid Karavelić, koji je s tugom i poštovanjem podsjetio na veličinu ovog čina:
Jasmin je otišao u Kiseljak, ušao u dom zdravlja i predao ranjenika Hrvatskog vijeća odbrane. Od tog trenutka više se nikada ne zna gdje je završio, ni gdje mu je tijelo. On je tim činom zaslužio da njegovo ime nikada ne bude zaboravljeno. Nama u Bosni, da bi Bosna živjela, treba takvih ljudi. Nažalost, to se desilo. Kao što je Srđan Aleksić, tako i Jasmin... Ima takvih primjera. Ima ljudi koji ne slijede ideologiju zla. I zato uvijek postoji nada, zdrav razum, zdravi pogledi na svijet. Jasmin je to učinio na svoju ruku. Nije morao. Ali je učinio.
Dr. Jasmin Merdžanić ostaje simbol istinske hrabrosti, morala i ljudskosti. Heroj koji nije gledao ko je ko – već ko je čovjek u nevolji.
Njegova porodica zaslužuje istinu.
