Iako se ovakvi potezi često predstavljaju kao "logični koraci regionalne ekspanzije", nužno je postaviti pitanje da li je riječ o obostrano korisnoj saradnji ili o tihoj ekonomskoj dominaciji koja dugoročno može ugroziti suverenitet bh. privrede.
Najnoviji primjeri, poput preuzimanja Phoenixa d.o.o. Bijeljina od strane srbijanske Vege, farmaceutskog giganta iza kojeg stoji milijarder i suvlasnik Mozzarta Dejan Čakajac, jasno pokazuju razmjere ovih transakcija.
Phoenix, s prihodima od preko 200 miliona KM u 2024. godini, drugi je najveći veletrgovac lijekovima u BiH. Ova akvizicija ne predstavlja samo promjenu vlasništva, već i značajno preusmjeravanje kontrole nad vitalnim farmaceutskim sektorom, čime se otvaraju pitanja o dostupnosti lijekova, cijenama i ukupnom utjecaju na zdravstveni sistem BiH.
Sličan trend bilježimo i u drugim sektorima. Beogradski modni gigant Fashion Company preuzima AB-Line, vlasnika poznatih brendova poput Marella, XYZ i Parfois, jačajući svoj položaj u modnoj maloprodaji u Sarajevu. Lider u maloprodaji elektronike u Srbiji, Tehnomanija, preuzela je Macline Sarajevo, ovlaštenog prodavca i servisera Apple uređaja u BiH. Ovim potezom Tehnomanija ne samo da ulazi na bh. tržište, već preuzima kontrolu nad premium segmentom elektroničkih uređaja.
Stručnjaci nerijetko ističu da su ove akvizicije "najbrži način osvajanja tržišta" za firme s "velikim kapitalom" iz Srbije. Dok je to sa stanovišta individualne kompanije možda tačno, postavlja se pitanje šireg ekonomskog konteksta.
Da li BiH, s obzirom na "jezik, blizinu i strukturu potrošnje", zaista postaje "prirodna prva destinacija za širenje", ili je u pitanju ranjivost bh. tržišta koja je postala idealna meta za ekspanziju?
Iako se Srbija percipira kao najveće tržište Zapadnog Balkana, ključno je analizirati da li eksport kapitala, znanja i poslovnih modela uvijek rezultira jednakim benefitima za obje strane.
Preuzimanje uspješnih domaćih kompanija može dovesti do gašenja lokalnih brendova, centralizacije odlučivanja u Beogradu i, u konačnici, do smanjenja ekonomske samostalnosti Bosne i Hercegovine. Otvaranje novih radnih mjesta često je zanemarivo u poređenju s potencijalnim smanjenjem lokalnih upravljačkih struktura i odliva profita iz zemlje.
Da li su ove akvizicije rezultat zdravog tržišnog natjecanja i otvorenih investicijskih prilika, ili su dio šire strategije ekonomskog preuzimanja koja bi mogla imati dalekosežne posljedice po suverenitet i razvoj bh. privrede?
Bez sumnje, regionalna saradnja je važna, ali ona mora biti obostrano korisna i ne smije voditi ka jednostranoj dominaciji. Bosna i Hercegovina, složit će se brojni ekonomski analitičari, mora proaktivnije štititi svoje ekonomske interese i osigurati da otvaranje tržišta ne znači gubljenje kontrole nad ključnim sektorima.
