U tišini koja lomi, svijet je izgubio jednu od onih žena čija je ljubav bila dom njenoj djeci.
Šemsada Hajdić iz Tešnja preminula je ostavivši iza sebe dvije kćerke i sina, troje mališana čiji je životni put od samog početka bio težak.
Otac ih je napustio još kada su bili bebe. A sada su, nažalost, ostali i bez majke, jedinog oslonca, zagrljaja i svjetlosti na svijetu.
Njena priča bila je satkana od boli i nade. Borila se s teškom bolešću, kancerom jednjaka. Uvijek je ponavljala iste riječi, pune boli i nade:
Samo da Bog dragi da ozdravim svojoj djeci, makar sjedila u ćošku, jer oni će mene slušati.
Ta jednostavna, majčinska želja ostala je neispunjena, a dom u kojem je odjekivao njen glas sada je ispunjen tišinom.
Šemsada je živjela za svoju djecu. Iako umorne, njene ruke su uvijek bile spremne na zagrljaj, a njeno srce, iako ranjeno, neumorno je kucalo za njih, sve dok nije stalo.
Šemsadine dvije kćerke i sin sada su sami. Premladi da shvate veličinu gubitka, a ipak dovoljno veliki da osjete prazninu koja će ih pratiti cijeloga života. Jer majka je jedna.
Nijedna riječ ne može opisati njihovu bol, ali ono što možemo učiniti jeste da pokažemo da nisu sami. Njihov gubitak ne smije biti samo njihova tragedija, već i naša zajednička obaveza.
Budimo im oslonac. Pružimo im ruku, podijelimo njihovu priču, otvorimo svoja srca i domove. Neka osjete da zajednica stoji uz njih.
Molimo dragog Allaha da Šemsadi podari najljepše mjesto u dženetu, a njenoj djeci snagu i ljude koji će ih čuvati kao što je ona čuvala njih. Njena ljubav živi u svakom njihovom osmijehu i svakoj njihovoj suzi, a na nama je da budemo produžena ruka te ljubavi i da ih ne prepustimo samoći.
