Godina je 2025., ali 1995. i dalje živi u kolektivnom pamćenju, opominjući nas na zlo koje se nikada ne smije zaboraviti – genocid u Srebrenici.
Tamo, na komadu bosanske zemlje, srpski su zlotvori počinili najveći genocid na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, ubijajući svakoga ko se nije zvao njihovim prezimenom. I niko, nikada, ne smije poreći tu bolnu, stravičnu istinu.
Upravo s ciljem da se ta istina sačuva od zaborava, Udruženje "Bošnjačko društvo" iz Zavidovića organizovalo je izvedbu potresne pozorišne predstave "Da se ne zaboravi". Ovo nije bila samo predstava; to je bio zavjet, obećanje da užas nikada neće izblijedjeti iz naših srca i uma.
Kroz jedanaest duboko emotivnih scenskih slika, "Da se ne zaboravi" je protkana poezijom, snažnim monolozima, simbolikom koja para dušu i potresnim vizualnim prikazima.
Svaki stih, svaka gesta, svaki prizor na sceni bio je vapaj duše – krik koji je prenio neizmjernu bol, majčinsku patnju koja ne poznaje granice, nepodnošljiv gubitak i dostojanstveno sjećanje na sve one koji su brutalno oteti iz zagrljaja svojih najmilijih.
Bilo je to sjećanje na žrtve genocida, opomena da se takvo zlo nikada više ne ponovi.
Subotnja večer u Zavidovićima bila je prožeta iskrenom porukom: da pamtimo i čuvamo istinu o Srebrenici. Scena je oživjela simbole koji su proželi dušu svakog prisutnog.
Prazne stolice koje čekaju one koji se nikada neće vratiti, bijeli nišani koji šapuću imena, neisporučena pisma što nose neizgovorene riječi i ruže bez mezara – sve to nisu bili samo rekviziti. Bili su to snažni pozivi na odgovornost. Poziv da budemo svjedoci, da govorimo, da se borimo protiv zaborava.
Predstava "Da se ne zaboravi" je vječni spomenik Srebrenici, trajni podsjetnik na tragediju koja nas opominje da bdijemo nad istinom.
Na sceni su svoje duše utkali Amina Hodžić, Emrah Derlić, Amar Klinčević, Meldina Hasić, Enesa Sinanović, Adna Husić, Lamija Mehmedović, Arman Javrić i Arijana Jašarević. Njihova izvedba bila je prožeta iskrenom emocijom, prenoseći na publiku težinu i važnost priče koju su pričali.
Scenarij, rekviziti, muzika i svjetlo – svaki je detalj bio plod zajedničkog rada i predanosti Amine, Emraha, Amara, Ajdina i Naide. Pomno osmišljen svaki element predstave stvorio je iskustvo koje je duboko dirnulo i ostavilo trajan trag u srcima prisutnih.
Uradili smo to iz ljubavi prema pozorištu i domovini, da se nikada ne zaborave žrtve genocida u Srebrenici," dodali su organizatori, naglašavajući plemeniti motiv iza ovog poduhvata.
Zavidovići su sinoć bili epicentar sjećanja, tišine i opomene. Noć je to koja nas je još jednom podsjetila da se genocid u Srebrenici nikada ne smije zaboraviti i da je naša dužnost, kao generacija i kao ljudi, da čuvamo istinu i borimo se protiv svakog pokušaja njenog negiranja.
