Objava novih podataka Poreske uprave Federacije BiH o rastu prometa, povećanju plaća i najavama novih zapošljavanja, izazvala je lavinu reakcija javnosti.
Iako se na prvi pogled čini da se ekonomski pokazatelji kreću u pozitivnom pravcu, građani – posebno oni u najosjetljivijim kategorijama – jasno poručuju: "Od statistike se ne živi!"
Poreska uprava FBiH izvještava o rastu fiskalizovanog prometa i sve češćim najavama zapošljavanja, no građani s pravom postavljaju pitanje: gdje su rezultati tih trendova u svakodnevnom životu? Posebno su glasni penzioneri, koji u komentarima izražavaju osjećaj izdaje. Iako je najniža penzija za april povećana na 599,28 KM, to je i dalje iznos ispod granice dostojanstvenog života, u zemlji gdje osnovne potrepštine i lijekovi rastu iz mjeseca u mjesec.
Ne možemo više ni lijekove kupiti bez da žrtvujemo dio hrane. Govore o rastu plaća, ali ko od nas to osjeti? Mi samo vidimo skuplje račune - napisala je jedna čitateljka, bivša prosvjetna radnica.
Povećanje prometa i rast plaća ne znače mnogo ako su usmjereni samo na statistički učinak, bez strategije koja uključuje i one s najnižim primanjima. Problem nije u tome što ekonomija pokazuje znakove života, već u tome što Vlada Federacije BiH nema dosljednu i inkluzivnu ekonomsku politiku koja bi osigurala da svi slojevi društva od toga imaju korist.
Odsustvo sistemske reforme penzionog i socijalnog sektora, zajedno s rastućim troškovima života, čini da građani gube povjerenje u vlast. Vlada Federacije možda bilježi rast prihoda, ali istovremeno gubi ono mnogo važnije – povjerenje naroda.
Vilma Ostojić iskrena je, pa je komentirajući život i surovu svakodnevnicu, napisala: “Jad su nam napravili od života”. ‘Svi penzineri, studenti, borci radnici, invalidi i svi ostali na ulice. Dosta lopovkuka i pljačke’, nastavlja naša druga čitateljka. I Zikreta Tubić je istog mišljenja: ‘Sraman odnos vlasti prema onima koji bi trebali dostojanstveno živjeti od svog rada! A ne da gladuju, bez lijekova...’. Jasmin se osvrnuo na vladajuću strukturu vlasti: ‘Trojka je prevarila penzionere, radnike, borce, porodilje i svaku drugu kategoriju’.
Vlatka Šljivo je sličnog mišljenja:
A treba ovu trojku gledati i slušati njihove gluposti još godinu dana, a godina je velika i mnogo će se ova država još osiromašiti a oni obogatiti. Tu je razlika - oni imaju, a ljudi nemaju. Imaju pojedini puno svega i novca i plate velike pa se i ne bune. Njima ne treba, ali sitna buranija sve osjeti i ispašta. Penzije su užas, a nema pomaka više u ovoj godini. Cijene lete u nebo svaki dan.
Hule Delić je penzioner. Jedva sastavlja kraj s krajem.
Mi penzioneri nismo složni niti jedinstveni zato nas tako ponižavaju i mirno posmatramo i lagano umiremo. Kad treba za liječenje kao da oni iz svog džepa daju. Teško onome ko očekuje od njih. Žalosno.
Toliko godina raditi i bio sam u Armiji i sada monarhija. Garda živi sa naših leđa. Sramota Velika. Para ima, a kako i daju to je nedaju ako ti da k’o mrvica 30 KM ili 50.
Ibrahim Kapić baš je ogorčen, pa dijeli ovakav komentar: ‘Treba i penzije ukinuti jer smo ovce i ovnovi. Samo smo za šišanja, ništa više’.
Muhamed Hanka Zahirović kaže ovako: “Glasali su sigurno za ovu vladu, pa sad patite. Ovo je djelo Vlade. Sramno doveli su penzionere do prosjačenja posebno ove sa minimalnom penzijom’.
Uprkos evidentnom rastu pojedinih ekonomskih indikatora, zvaničnici često koriste te podatke za vlastitu samopromociju, ne nudeći realna rješenja za one koji trpe teret tranzicije. Građani s razlogom negoduju – umorni su od deklarativnih obećanja, najava reformi koje nikada ne dođu, i stalnog uvjeravanja da "ide na bolje", dok njihova stvarnost postaje sve teža.
Ako je Federacija BiH zaista na putu ekonomskog oporavka, onda je krajnje vrijeme da taj oporavak postane vidljiv i u novčanicima građana. Nominalno povećanje penzija, bez kontrole cijena i zaštite najugroženijih, nije napredak – to je zavaravanje. Penzioneri, radnici s minimalnim plaćama, mladi koji odlaze – svi oni zaslužuju više od statistike. Zaslužuju strategiju, sigurnost i dostojanstven život.
Vlast, ako ne želi samo prolazne aplauze iz saopćenja za medije, mora konačno da se suoči s realnošću koju joj svakodnevno isporučuju – njeni građani. Jer sve dok se brojke ne pretvore u stvarne promjene u životima ljudi, svako hvalisanje ostaje prazna forma bez suštine.
