Danima nakon razornog potresa jačine 7,7 stepeni po Rihteru, koji je uništio centralni Mijanmar, rušeći zgrade, vjerske objekte i odnoseći na hiljade života, postaje vidljiva prava težina katastrofe.
Na groblju u Sagaingu, gradu u centralnom Mijanmaru koji se nalazi u blizini epicentra razornog zemljotresa, tijela stoje naslagana.
-Od jučer se osjeća strašan miris od beživotnih tijela. Danas je to nemoguće opisati. Tijela ne mogu da se uklone iz grada još, a spasilački timovi još nisu ni stigli - kaže Aje Mo (20), mladić koji živi u Sagaingu.
Prema zvaničnim podacima, u zemljotresu je stradalo nešto više od 2.000 ljudi. Nezvanično, mnogi strahuju da ih ima još na hiljade. Procjene USGS-a su da bi broj žrtava mogao da bude između 10.000 i 100.000 ljudi.
-Moraju da sahranjuju po deset ljudi u jedan grob. Kada više ne bude bilo mjesta, nosit ćemo ih na kremaciju u Mandalej, ali ni tamo nema dovoljno peći - očajan je mladi Mo.
Pristup Mijanmaru, čijim ogromnim pograničnim područjima upravljaju različite etničke naoružane organizacije, bio je ograničen za strane medije otkako je vojska preuzela kontrolu nad zemljom u vojnom udaru u februaru 2021. godine.
Izvještavanje o vojnim zločinima koji su uslijedili u građanskom ratu prisililo je mnoge novinare iz Mijanmara da odu u izbjeglištvo u susjedni Tajland, što je otežalo protok informacija – prvo o sukobu, a sada i o katastrofi.
Međutim, kako dani prolaze, sve više detalja izlazi na vidjelo.
-Sve se rješava kroz samopomoć. Još uvijek ne znamo tačan broj tijela. U glavnoj bolnici ima i pacijenata i leševa, i situacija postaje neizdrživa. Nema dovoljno radne snage, a gotovo da nema mladih ljudi – neki su pobjegli u šumu, drugi su napustili zemlju - kaže Aje.
Ističe da se očekuje da u Sagaing spasilačke službe stignu do ponedeljka.
Aung Gi, 25, još jedan stanovnik Sagainga, kaže da se svi suočavaju s teškoćama. Grad je, kako kaže, sveden na ruševine sa ljudima koji očajnički traže osnovne potrepštine poput hrane, vode i insekticida.
-Glavni problem je što su se dvospratnice i trospratnice srušile, a ljudi zarobljeni ispod njih ne mogu da se izvuku - kaže on, dodajući da je jedan od glavnih mostova u Sagaingu oštećen, što sprečava prolazak teških vozila potrebnih za spasilačke operacije.
-Ono što još uvijek ne znamo jeste kako je u područjimaa na višim nadmorskim visinama. Mnogi manastiri i samostani još uvek nisu provjereni - dodaje.
Hitna pomoć i timovi spasilaca iz zemalja kao što su Kina, Indija, Rusija, SAD i iz jugoistočne Azije počinju da ulaze u zemlju, uglavnom kroz glavni grad Najpitav, ali je brzo dostavljanje pomoći otežano ne samo zbog uništenja koje je prouzrokovala prirodna katastrofa, već i zbog logističkih problema sa dostavom u zemlji pogođenoj građanskim ratom.
Posljedice zemljotresa u Mijanmaru preplavile su dijelove zdravstvenog sistema, saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), uz napomenu da spasilačke operacije nailaze na značajne prepreke, uključujući oštećene puteve, srušene mostove, nestabilne komunikacije i složenost vezanu za građanski sukob.
U drugom po veličini gradu Mijanmara, Mandalaju, čiji su dijelovi potpuno porušeni i prekriveni ruševinama, ljudi spavaju na ulici iz straha da bi naknadni potresi mogli srušiti još zgrada.
-Ljudi pokušavaju da pomognu jedni drugima - kaže dr. Nang Vin, burmanski ljekar sa sjedištem u Australiji, koja pokušava da pomogne svojim rođacima, kolegama i prijateljima u tom gradu.
Ona kaže da sistem od početka nije bio postavljen i da nema plana za vanredne situacije.
Neka pomoć je počela da pristiže u grad, kaže Vin, a njene kolege postavljaju improvizovane klinike. Međutim, kašnjenje u hitnoj pomoći, kako kaže, već je prouzrokovalo nepotrebne gubitke života.
