O ovoj vrlo interesantnoj i edukativnoj temi i značaju tarikata, za kojeg kažu da u prijevodu znači putovanje, razgovarat ćemo s našim gostima šejhom Luanom Strinićem, šejhom Abdusamedom Hadžimejlićem i Dervom efendijom Hodžićem, generalnim sekretarom Tarikatskog centra Islamske zajednice u BiH.
Definišući pojam tarikata šejh Strinić ukazuje na to da je to sistem utabane staze na kojoj su vjernici doživjeli neka svoja stanja i dostigli neke spoznaje da o tome prenose znanje drugim ljudima koje interesuju te vrste spoznaje o dragom Allahu i našoj svrsi na ovome svijetu, zašto smo došli na njega i zašto odlazimo s njega. Jer, kako je i Allah, džellešanuhu, rekao u Kur'anu časnom: Nisam stvorio ljude i džine osim da Mi ibadet čine, pojašnjava važnost učenja i spoznaje dragog Allaha šejh Strinić, dok Dervo-efendija Hodžić potcrtava da je tarikat važno povezati s tesavvufom, jer jedno bez drugog ne može:
„Tesavvuf je, kao što znate, posebna nauka u okviru islamskih nauka koja je utemeljena i na Kur'anu i na sunnetu, a ova spona se spominje i u posebnom hadisu koji se zove Džibrilov hadis. Opisuje se kako je Džibril u formi čovjeka došao do Muhameda, s. a. v. s., i upitao ga o postulatima vjere: šta je islam, šta je iman i šta je ihsan? Muhammed, s. a. v. s., je, odgovarajući na pitanja, rekao da je odgovor na treće ihsan – da je to, ustvari, tesavvuf, odnosno da Allahu, džellešanuhu, vjeruješ kao da Ga vidiš. To je upravo to naše putovanje prema Allahu, džellešanuhu, to naše nastojanje i potreba da vjerujemo u Allaha, džellešanuhu, kao da Ga vidimo. To je ono što je teoretski, a praktični dio toga što provodimo zove se tarikat. Dakle, to je jedna sistemska primjena tesavvufa u životu kroz skup pravila i propisa i to je na najjednostavniji način kazano - put prema Allahu, džellešanuhu“, pojašnjava vezu i važnost spone između tesavvufa kao teoretskog i tarikata kao praktičnog provođenja seta pravila koje vjernika upućuju ka svojevrsnom putovanju ka spoznaji Allaha, džellešanuhu, Gospodara svjetova.
Govoreći o ukupnom historijatu i prisustvu tarikata, šejh Hadžimjelić je istakao da su derviši i sufije stigli u Bosnu i prije samog osvajanja sultana Fatiha:
„Dolazili bi kao putnici ili trgovci u misiji upoznavanja stanovništva Bosne i najave dolaska islama upoznajući tadašnje stanovništvo s pravilima i propisima islama i tim načinom života. S dolaskom sultana Fatiha došli su i njegovi šejhovi, kojih je uvijek u svojstvu savjetnika imao 40. Oni su svojim dolaskom u Bosnu uz svaku džamiju uvijek gradili i jednu tekiju i hanikahe, ali ono što želim naglasiti je da tarikat i derviši postoje u Bosni i Hercegovini i prije dolaska sultana Fatiha i njegovog osvajanja Bosne.“ Dervo-efendija Hodžić posebno naglašava postojanje historijskih pisanih tragova o postojanju sufija, tarikata i derviša na ovom području:
„Postoje, dakle, pisani tragovi koji datiraju s kraja 12. i početka 13. stoljeća. Taj pisani trag se zove Saltuknama i ona govori o životu i o pohodima Saltun-babe, čiji se mekam nalazi u Blagaju i, kao što znate, i danas se često obilazi to mjesto radi tog čovjeka, posebno ljudi iz Turske“, potvrđuje prvi spomen i pisani trag postojanja derviša i sufija na teritoriji naše domovine.
