Sumnjivi aranžmani: Afera Viaduct, kako rade fondovi koji finansiraju arbitraže, šta još čeka BiH

Bosna i Hercegovina zbog gubitka arbitraže koju je za slovenačku stranu finansirao Vannin Capital fond, Slovencima mora platiti višemilionsku odštetu, a zbog duga koji je napravio bh. entitet RS

U savremenim međunarodnim arbitražnim sporovima, sve značajniju ulogu igraju tzv. treći finansijeri – specijalizovani fondovi koji preuzimaju određeni pravni spor i finansiraju ga. Ko stoji iza njih i kako biraju slučajeve, samo su neka od pitanja na koja je bačeno svjetlo nakon slučaja Viaduct.

Kao što je poznato, BiH je izgubila arbitražni spor od slovenačke firme Viaduct, pokrenut 2016. godine, zbog čega danas mora isplatiti ovoj kompaniji 110 miliona KM ili otprilike 56 miliona eura odštete za izgubljene investicije i profit. U postupku koji se vodio pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova, iza slovenačke firme stajao je Vannin Capital fond iz Amerike.

Kako je u razgovoru za Forbes BiH kazao Viaductov pravni zastupnik Predrag Baroš, poslovanje Viaducta bilo je gotovo isključivo u vezi s projektom izgradnje minihidroelektrana na Vrbasu. Nakon što je koncesija propala, a oni, kaže, iscrpili sve vlastite finansijske mogućnosti, nisu imali sredstava da sami finansiraju arbitražu protiv BiH.

Tada su pronašli fond Vannin Capital sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je prihvatio da snosi troškove postupka. Taj fond je inicijalno odobrio 2,5 miliona dolara za pokrivanje troškova arbitraže.

Kako se navodi na službenoj stranici ICSID-a, pravni osnov spora su bili: Bilateralni investicioni sporazum (BIT) između BiH i Slovenije (2001) i Ugovor o energetskoj povelji (ECT – Energy Charter Treaty). Oba ova ugovora štite strane investitore od nepravednog tretmana, eksproprijacije bez kompenzacije, itd.

Predmet spora: Hidroelektrane – Investitori tvrde da su njihova prava povrijeđena u vezi s ulaganjima u sektor hidroenergetike u BiH.

Ekonomski sektor: Elektroenergija i drugi energetski izvori – Spor se odnosi na ulaganja u proizvodnju električne energije, konkretno putem hidroelektrana.

Podnositelji tužbe (tužitelji/investitori): Slovenačka firma Viaduct d.o.o. Portorož i njeni vlasnici Vladimir Zevnik i Boris Goljevšček.

Tužena strana: Bosna i Hercegovina

Datum registracije predmeta: 15. novembar 2016.

Tribunal (arbitražni sud): konstituisan 6. augusta 2018.

Predsjednik: William W. Park (Švicarsko-američki)

Arbitri:

Ian Laird (izabrao tužitelj)

Horacio A. Grigera Naón (izabrala BiH)

Zastupnici stranaka:

Tužitelji: Imali su advokatske timove iz Banje Luke, Beograda i Washingtona.

BiH: Zastupana od strane Pravobranilaštva BiH i advokatskih firmi iz Beograda i Beča.

Jezik postupka: engleski

Status: zaključen

Ishod: Presuda/arbitražna odluka donesena 18. aprila 2022.

(Napomena: Tekst ne navodi šta je bila presuda – da li je BiH izgubila ili dobila spor – samo da je presuda donesena.)

Osim prvobitnog arbitražnog postupka, kojeg je izgubila, kada je sud naložio da se Viaductu isplati 39,8 miliona eura odštete, BiH je podnijela zahtjev za poništenje ove odluke, ali je ad hoc komitet ICSID-a 1. maja 2024. godine odbacio taj zahtjev, čime je presuda postala konačna i izvršna. Kompletan dokument sa detaljima kada se vodio spor o poništenju, ko je zastupao BiH, a ko investitore, možete vidjeti na ovom linku.

Na službenoj stranici Vannin Capitala se navodi: Vannin Capital pruža pravno finansiranje advokatskim kancelarijama širom svijeta, smanjujući - i često potpuno uklanjajući - finansijski rizik, čime im omogućava da djeluju mnogo odlučnije i strateški.

Izbor slučajeva:

– sa velikim potencijalnim odštetama (često više od 10 miliona američkih dolara),

– jasnim osnovom za tužbu (meritum),

– mogućnošću naplate presude (enforcement risk se analizira),

– solventnim tuženim stranama (najčešće države, velike kompanije)

– analiza rizika i due diligence

Prije investiranja, fond sprovodi dubinsku pravnu i finansijsku analizu slučaja:

– pravni argumenti i izgledni ishod,

– troškovi i trajanje arbitraže,

– nadležnost suda ili tribunala,

– reputacija zastupnika i arbitara.

Finansiranje

Fond pokriva:

– troškove advokata,

– arbitražne takse,

– vještačenja, prevođenje, troškove svjedoka itd.

– ugovor o finansiranju

– zove se Litigation Funding Agreement (LFA).

Obično sadrži:

– procenat koji fond dobija u slučaju dobitka (obično 20-40 posto),

– klauzule o kontroli strategije (fond ne smije voditi slučaj direktno),

– ograničenja za rane nagodbe bez pristanka fonda.

– povrat ulaganja

Ako se presuda ili nagodba ostvari, fond dobija ugovoreni procenat, a ostatak ide tužitelju (npr. Viaductu). Ako se slučaj izgubi – gubitak snosi fond, piše Capital.