Radost i ljepotu Bajrama govoreći o islamskoj tradiciji, umjetnosti i ljepoti s nama su podijelili profesor Haris Dervišević s Katedre za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, arheolog i muzejski savjetnik u Muzeju Sarajevo Adnan Muftarević i historičar umjetnosti Kenan Šurković.
Naši sagovornici su složni - Bajram na površinu izranja sve ono najljepše što imamo.
''Bosna je zemlja ljepote. Od pamtivijeka se ovdje gaji odnos prema ljepoti. Džamije su epicentar lijepog. Ćilimi, kaligrafija, serdžade... Pored vizuelnog, imamo milozvučni tekst učenja Kur'ana. Svim svojim bićem osjećamo tu ljepotu. Možda je to jedan od razloga što težimo postu da ta enregija koju isijava Božija riječ uđe u nas. Ljudi osjete da im je potreban ramazan. Dani Bajrama su dani ljepote i veselja, ali ima dosta žala za onim što je prošlo s ramazanom'', kaže prof. Dervišević.
S tim u vezi, Šurković se osvrnuo na islamsku umjetnost koja nosi dugu tradiciju.
''Islamska umjetnost se bazira na predmetima koji čovjeku čine svaki dan neku ljepotu koja ga okružuju. To je počelo s ukrašavanjem Kur'ana i već u 9. i 10. stoljeću. Npr. imamo da je kompletan tekst Kur'ana ispisan zlatnim slovima. Islamska umjetnost u BiH se odvojila od tendecija s istoka i mi smo napravili našu pravu bošnjačku umjetnost koja se i dan danas proučava i izdvaja posebno unutar islamske umjetnosti općenito'', kazao je.
Muftarević nam je govorio o bajramskim adetima, a posebno je iskazao poštovanje prema ženi muslimanki.
''Kada se spomene Bajram i ramazan, zanemaruje se uloga žene. Žena cijeli ramazan sprema iftare, sehure, a istovremeno posti. Želi da stigne da prouči hatmu, ide na mukabele, a onda dođe taj Bajram koji bi trebao da bude odmor, ali i tu spema poslastice. Žena se treba osnažiti'', dodao je.
