Protekle subote, 10. januara, tuzlanska autobuska stanica ponovo je postala poprište masovnog odlaska građana Bosne i Hercegovine u potrazi za dostojanstvenijim životom.
Samo u jednoj noći, iz Tuzle je prema Njemačkoj krenulo pet autobusa sa ukupno 280 putnika. Prizori su bili potresni: porodice s djecom, prepuni koferi i suze koje se, prema svjedočenjima prisutnih, nisu skrivale.
Na ovaj alarmantan trend ukazao je analitičar Almir Terzić, ističući da se ne radi o pukoj želji za avanturom, već o bijegu od ponižavajućih uslova rada i niskih primanja.
Ljudi bježe glavom bez obzira jer više ne žele trpjeti ponižavanja i raditi za plate od kojih se ne može preživjeti. Problem nije u samom radu, već u nepravdi i nepoštovanju radnika, izjavio je Terzić.
On je ilustrovao situaciju primjerom nedavnog poziva za čišćenje snijega uz dnevnicu od 1050 KM, na koji se odazvao zanemarivo mali broj ljudi, a većina je odustala već prvi dan. Prema njegovim riječima, ključni problem je duboki socijalni jaz.
Radnike najviše pogađa činjenica da rade za minimalac dok djeca vlasnika kompanija u jednoj noći troše hiljade maraka u klubovima.
Kompanija „Transturist“ Tuzla objavila je fotografije s polaska, opisujući atmosferu na peronima kao mješavinu tuge i nade.
U tim zagrljajima na stanici, poljupcima za sretan put i suzama, stane cijela priča odlazaka i nada u ponovne susrete, naveli su iz ove kompanije, potvrđujući da je za mnoge od 280 putnika ovaj odlazak zapravo trajni raskid s trenutnom situacijom u zemlji.
Ovaj događaj samo je još jedan u nizu pokazatelja dubokog nezadovoljstva ekonomskom i društvenom situacijom u Bosni i Hercegovini. Dok statistike bilježe pad nezaposlenosti, kritičari upozoravaju da se to dešava prvenstveno zbog fizičkog odlaska radno sposobnog stanovništva, a ne zbog otvaranja novih, kvalitetnih radnih mjesta.
Za stotine onih koji su u subotu napustili Tuzlu, "bolje sutra" očigledno se nalazi više od hiljadu kilometara daleko od kućnog praga.
