Iako Bosna i Hercegovina još od 2010. ima zakone koji su usklađeni prema najrecentnijim standardima EU, njihova implementacije ide slabo ili nikako što proizvodi brojne probleme i teškoće, kako za muzičku tako i za ukupnu kreativnu industriju naše zemlje. Kao jedna od težih posljedica je i činjenica da sve više muzičara i ljudi koji žive od ovog napušta BiH i prijavljuju se u susjednim zemljama u kojima zbog uređenosti sistema mogu živjeti od svog rada. O ovim, ali i brojnim drugim teškoćama u radu s kojima se suočavaju, u današnjem izdanju emisije "Dobar dan, BiH" razgovarali smo s Ahmedom Švrakićem, predsjednikom Upravnog odbora "Fonograma" i direktorom Hayat produkcije, i Zejdom Šotom, predsjednikom Upravnog odbora Asocijacije izvođača i svirača.
Potrebno je da podsjetim naše gledaoce na izjavu Winstona Churchilla koji je tokom Drugog svjetskog rata kada je bilo prijedloga da se sredstva predviđena budžetom za kulturu prebace na nabavku i kupovinu oružja rekao: 'Ako novac od kulture damo u odbranu države, onda nemamo šta braniti. Kad nema kulture, nema ni države.' Nažalost, u našoj zemlji nemamo ni blizu takvih političara – patriota i ljudi s vizijama koji bi razumjeli da od ove branše živi desetak hiljada ljudi u ovoj zemlji. Mi ni blizu nismo regulisali stvari kako bismo trebali za razliku od Srbije i Hrvatske, da ne idemo dalje. Ljudi zbog toga napuštaju ovu zemlju, mladi umjetnici i mladi kulturnjaci i mi postajemo kolonija u svakom smislu te riječi. Zato je ova tema izuzetno bitna, naglašava Švrakić dodajući da ova industrija donosi milionske iznose PDV-a BiH.
Zejd Šoto, predsjednik Upravnog odbora Asocijacije izvođača i svirača, komentariše trenutno stanje sljedećim riječima
Mi živimo u društvu u kojem u suštini važi poslovica 'Uzdaj se u se i u svoje kljuse' i ljudi su pritisnuti svako svojim individualnim borbama. Tako smo i mi, članovi ovog esnafa, ali i svi drugi koji se bave kulturom primorani da se bavimo sami tim problemom i skrećemo pažnju na njega zahvaljujući medijima poput Hayata, čineći ga tako vidljivijim. U svijetu su ova prava i njihova zaštita na kudikamo boljem mjestu u društvu, dovoljno je reći primjer Slovenije. U toj državi iznos je otprilike na 2 eura po stanovniku, Hrvatska je blizu, a i Srbija je tu negdje. To je dakle iznos koji se plaća za izvođačka prava po glavi stanovnika u državi. Kod nas u Bosni i Hercegovini mi smo sada negdje na oko 30 feninga, što je opet bolje nego što je donedavno bilo. Dakle, zahvaljujući trudu velikog broja ljudi, stvari se polako miču, ali ne brzinom kojom je potrebno i kojom bismo mi voljeli, jer je riječ o egzistenciji najmanje desetak hiljada ljudi i njihovih porodica. Zamislite samo gluhi svijet, da živite život u kojem nema muzike. Sva ta muzika, kao i svaka druga djelatnost sa sobom vuče i troškove i plaćanja. Bez toga se ništa ne može obavljati. Šta god radite morate platiti troškove toga. A sva ta muzika bez obzira gdje je slušate je nečiji rad i nečije pravo, pojašnjava Šoto.
Ahmed Švrakić ističe da ovo nije jedini način u kojem se ne čuva i ne štiti kultura i daje jasne primjere koliko je naša domovina nazadovala u odnosu na susjede i regiju:
Dakle, pored ovog što smo rekli da je kod njih ovaj segment riješen kako treba, Slovenija ulaže 150 puta više od Bosne i Hercegovine u svoju kulturu, Hrvatska i Srbija isto. Dakle, toliko smo mi nazadovali. Ne treba zaboraviti da smo mi esnaf koji je ovoj zemlji prije rata donosio isto toliko para iz inostranstva kao Energoinvest, UNIS, Pretis. Dakle, to je ista ravan. Nas nikad nije, naprimjer, pozvao ministar privrede Kantona Sarajevo ili bilo kojeg drugog da vidi gdje su naši problemi. Mi u Bosni i Hercegovini još od 2010. imamo, hajde da kažemo, fantastične zakone u skladu s evropskom direktivom, ali je ovdje problem, kao i u svemu drugom, implementacije zakona. Zbog toga nama mladi autori, talenti odlaze u Zagreb i tamo izdaju svoje pjesme i postaju hrvatski autori. Zašto? Zato što imamo dobre zakone koji se ne implementiraju. Dovoljno je da kažem da smo nedavno imali proslavu Dana državnosti s g. Bečirovićem i g. Komšićem koji je bio nelegalan. To se ne može desiti ni jednoj zemlji na svijetu osim Bosni. Dakle, pričaš o državi Bosni i Hercegovini i hvališ je, a radiš je nelegalno, dakle protiv nje. Kakav je to apsurd. Nije naravno do njih, nego do onog koji je to organizovao. Visit Sarajevo, turistička agencija koja promoviše Bosnu radi protiv nje jer radi ilegalno. Mi smo im svima poslali obavještenje i informaciju iako nismo morali, jer oni svi imaju svoje pravne timove. Ministru Magodi sam prije dvije godine rekao da ne može budžetski novac davati nekom ko radi na crno. Moraš tražiti dokaz da je taj neko regulisao autorska prava. Evo me i on i Visit Sarajevo izbjegavaju dvije godine. E sad kad država i njene institucije rade na crno, možete misliti kakva je naša borba s onim različitim firmama ili onima koji ionako rade na crno, ukazuje Švrakić.
Pogledajte cijeli razgovor i saznajte i druge važne i paradoksalne detalje u vezi s poštivanjem autorskih i srodnih prava i svim posljedicama koje to prouzrokuje.
