Posljednjih dana svjedočimo gašenju još jednog bh. privrednog giganta, Nove Željezare Zenica, koja je nekada bila jedan od motora razvoja bh. privrede. Ovo je još jedan u nizu primjera kako je privreda u BiH na veoma niskim granama.
O stanju u privredi ali i radničkim pravima u emisiji '7plus' razgovarali smo sa bivšim predsjednikom Saveza samostalnih sindikata, Mevludinom Bektićem, i članom Ekonomsko-socijalnog vijeća (ESV) iz Udruženja poslodavaca, Adnanom Smailbegovićem.
Bektić je istakao kako je dugo pratio proces privatizacije firmi koje su, kako on smatra, uzrok svih zala u bh. privredi. To je bio, dodaje on, samo jedan domino efekat koji se prelio i na Novu Željezaru Zenica.
Splet okolnosti koje su dovele da jedan gigant poput Koksare, koja je bila sinonim za privredu i tešku industriju u BiH, doživi ovaj krah koji je doživio, je izazvala jedan domino efekat koji se prenio i na samu Željezaru Zenice. Hoću da vjerujem da ćemo biti spremni odgovoriti kao društvo. Prije svega ko je krivac je uvijek nezahvalno govoriti u BiH, ali očito vlasti koje su bile u poziciji u proteklim decenijama nisu dale adekvatne odgovore. Prije svega kada govorimo o resornnim ministarstvima i kantonalim i federalnim, to je bila jedna velika nebriga, bavili se sa svim drugim - politikanstvima umjesto da su se bavili konkretnim stvarima u Federaciji i u BiH.
Bektić je podsjetio kako je BiH imala firme koje su bile lideri u regiji ali i Evropi dok su one danas pred procesom gašenja ili su već ugašene. Dodaje da je postavljanje politički podobnih kadrova jedan od uzroka gašenja firmi.
Imamo tu još firmi kao što je Hidrogradnja kao i ostale koje su bile ponos i lideri na prostorima biviše Jugoslavije, u regiji. Prije svega, ne treba to kriti da su bili lideri i u Evropi. Projekt politike udružen sa neradom, možda sad i nekakvom indoktrinacijom i politikanstvom, je kriv za sadašnje stanje. I utjecajem prije svega, kada govorimo o bivšim i sadašnjim javnim preduzećima gdje se politički postavljaju podobni kadrovi, a ne oni koji zaslužuju da rade i obavljaju svoje poslove u struci i profesiji. I to je jedna od stvari koja je doprinijela gašenju i ovih firmi, prije svega koksare.
Govoreći o industriji, Smailbegović je kazao kako je stanje veoma teško jer se ima neadekvatan odnos prema bh. industriji.
Zaista je vrlo teška situacija, pogotovo za industrijski sektor u BiH. Ja bih rekao da je to već godinama jedan neadekvatan odnos prema privredi, posebno prema industriji. BiH je industrijska zemlja. BiH je uvijek živjela u industriji. I jednostavno morao se napraviti jedan bolji, jedan stimulativni ambijent da se industrija razvija. Da mi dođemo bar dijelom na one grane, na onaj kolosijek na kojem smo bili '90-ih godina. Dakle nije to stvar sada neke trenutne politike, ali zaista već jedan duži perid je jedna nebriga oko toga. Nepostojanje jednog dobrog ambijenta, stimulativnog ambijenta da se razvije privreda i industrija. I naravno ovo su posljedice. Dakle, jednom mora doći, mora pući taj balon.
Prije gašenja koksare i drugih firmi u javnosti smo mogli čuti da je to trebalo biti urađeno i ranije jer nisu profitabilne. Isto je kazao i direktor Nove Željezare sa čim se djelomično slaže i Smailbegović.
Isto tako znamo da je ta ista Željezara prije nekoliko godina imala i profite od nekih 200 miliona. Dakle, to je nešto što je turbulento. Nemate u biznisu ravne linije. Dakle, imate bolje godine, lošije godine, ide vam nekad ovako, nekad onako. Ali da je trebalo uraditi jedno ozbiljno restruktuiranje i da te kompanije nastave u nekom, da kažem, tehnološki unapređenijim, posloženijim novim tehnologijama, sa trendovima koji su tu, to je svakako trebalo uraditi. Ali evo, nažalost, svjedoci smo da sada ne ulazimo u problematiku jedne i druge kompanije. Bilo je tu, da kažem, različitih problema. Otišli bi tu previše i daleko. Ali u svakom slučaju, kompanije se moraju prilagođavati. Svaka kompanija, velika, mala, državna, privatna mora se prilagođavati uslovima, tržištu, novim tehnologijama. To je jednostavno tako. To je živa materija.
Smailbegović kaže kako privreda u BiH nije nikako u dobrom stanju, u najmanju ruku stagnira. Dodaje kako u onom sektoru koji bi trebao biti najzdraviji dio privrede imamo pad broja zaposlenih.
Mi, ako gledamo pokazatelje, vidimo da privreda apsolutno nije u dobrom stanju. Ona, ja bih rekao, u najmanju ruku stagnira, ako gledamo neke finansijske pokazatelje. Ako uđemo malo dublje u analitiku, ja bih čak rekao da mi polako klizimo prema dole, da idemo u minus. Ako pogledamo čak broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji, na primjer ono što je osnova privrede i što bi trebao da bude i najzdraviji dio privrede, vidimo da tamo broj zaposlenih pada.
Smailbegović dodaje da se moraju stvoriti bolji preduslovi za napredak privrede kako mladi ljudi ne bi napuštali BiH. Jedan od načina kako to učiniti je i privući strane investitore koji će ulagati u privredu BiH.
Imamo neki ukupan broj zaposlenih koji otprilike već nekoliko godina stagnira. Dakle, mi nemamo povećanja broja zaposlenih. Nemamo povećanja bruto dodatne vrijednosti GDP-a. Mi jednostavno vrlo, vrlo slabo napredujemo ili, kako smo rekli, da stagniramo. Naravno, da bi išli naprijed, moraju se neki preduslovi stvoriti. Mora se napraviti bolji poslovni ambijent. Moramo privući strane investitore. Moramo domaćim poduzetnicima dati uslove da brže razvijaju posao, da idu sa novim zapošljavanjima, da zaustavimo ovaj odlazak naše radne snage, naših mladih koji sve više idu na Zapad.