Udruženje žrtava i svjedoka genocida uputilo je zvaničan zahtjev banjalučkom preduzeću Čistoća AD za uklanjanje murala posvećenog Ratku Mladiću, pravosnažno osuđenom ratnom zločincu i jednom od simbola genocida u Bosni i Hercegovini.
Sporni mural nalazi se na objektu narodne kuhinje Mozaik prijateljstva, u sklopu općinske zgrade u banjalučkom naselju Mejdan. Dakle, riječ je o prostoru koji je javni, općinski i koji samim tim ima i institucionalnog vlasnika i odgovornog upravitelja.
Udruženje jasno poručuje: ako želimo biti društvo koje ima minimum ljudskosti, onda oni koji su počinili najstrašnije zločine ne mogu imati ni zidove, ni trgove, ni ulice kao spomenike svog “junaštva”. Ipak, više od tri decenije nakon rata, žrtve se i dalje bore za tu elementarnu pravdu – ne na sudovima, gdje je ona u najvećoj mjeri već presuđena, nego na ulicama i pred institucijama koje uporno žmire.
Predsjednik Udruženja, Murat Tahirović, podsjetio je da se ovo pitanje ne tiče samo nevladinog sektora, već cijelog društva:
„Moramo mi uzeti stvar u svoje ruke, moramo mi konačno pokazati da poštujemo svoje žrtve, da poštujemo one koji su u ratu dali svoje živote za ovu zemlju, da poštujemo te ogromne žrtve koje su stradale u ratu i na kraju krajeva da poštujemo sami sebe jer to je naš napor, naš trud, naš rad sviju nas u Bosni i Hercegovini, nas iz nevladinog sektora, svi politički faktori u Bosni i Hercegovini su dali svoj doprinos, vi iz medija ste dal isvoj doprinos i konačno moramo stati tome u kraj i reči okej, vrijeme je da se zaustavite ljudi moji, ne možemo više ovako naprijed, ne možemo stalno govoriti idemo da razgovaramo jer trebamo dati šansu, nema tu više nikakvih šansi, nema više ništa. Mi smo uputili dopis prema viokom predstavniku, danas smo dobili odgovor od njega u kojem on isto potvrđuje sve ovo o čemu vam ja sad govorim i mi ćemo danas ili naredne sedmice uputiti zahtjev, ovo prvi put govorim u javnost, Komunalnom preduzeću u Banja Luci, gdje ćemo tražiti da se ukloni mural Ratka mladića, prema našim saznjima to je na objektu koji je u vlasništvu grada Banja Luke, znači u nadležnosti komunalnih službi i vidjet ćemo hoće li postupiti. To svakako otvara prostor nadležnim institucijama da u skladu sa zakonmo mogu postupiti prema tim zvanićnicima, odnosno nadležnim koji neće, koji ne žele uraditi svoj dio posla.
Cijeli slučaj otvara i šire pitanje koliko su institucije u Bosni i Hercegovini spremne da se suoče sa prošlošću, ne deklarativno, nego konkretnim djelima? Jer, zidovi na kojima stoje murali Mladiću ili Karadžiću su i jedna vrsta poruke da zločin vrijedi, da se genocid nagrađuje, da je pravda relativna.
Žrtve i njihove porodice, nakon tri decenije, još uvijek vode borbu koja bi u uređenom društvu odavno trebala biti završena. Borbu ne za osvetu, nego za ljudsko dostojanstvo. Uklanjanje jednog murala možda se čini sitnicom, ali je zapravo test ljudskosti, test prava, i test da li su institucije u stanju izabrati civilizaciju umjesto barbarstva.
Prilog radila Hadžera Žutić.
