Trsimo se atributa sebstva - dok kadri smo još!

"Let It Be" vanvremenska je pjesma Beatlesa, objavljena u martu 1970. kao singl i (u alternativnoj miks verziji) kao naslovna pjesma njihovog albuma "Let It Be".

On kaže: "Let It Be" - "Neka bude i mi budemo!" I potom roditelji naši donose nas na ovaj svijet...

On nam da(je) život, još i prije ovog dunjalučkog - naše postojanje nije naše, to je Njegov duh (Rūḥ), tekući kroz nas; daje nas bezgrešne; daje nam odraz Svoj u obliku lika našeg i mi ga nosimo; daje nam vjeru u ljubav i mi je nosimo; daje nam upute, postavlja znakove pored životnog puta...

Nema nas tamo s druge strane (ogledala), tamo je samo On...

On je očit u svemu stvorenom, a skriven time što bića i stvari izgledaju kao da postoje sâme od sebe.

Rumi pjeva: "... Očistimo se od svih atributa sebstva, da bismo dokučili svoju sjajnu esenciju!"

I tako čisti k'o behar pratimo kako nam čežnje i snovi preobražavaju javu...

Roditelji nam daju ime i mi to ime nosimo kao ožiljak, kao žig; daju nam ahlak i mi ga nosimo; kao što su i oni, roditelji naši, nosili... I zato, valjda, oni su prvi koji još za života ispaštaju grijehe djece svoje, a djeca njigove!

A, najveći strah tek slijedi, prilikom prelaska preko Sirat-ćuprije!

I, šta nam se to onda dešava, pa na životnom putu pod maskama igramo predstavu svijeta - koga se to bojimo, ako Njega ne?!

Postajemo li bolji ili gori ljudi?! Da li se iskreno ikada (pro)pitamo o tome jesmo li Mu bliži ili dalji?! A prizivamo Ga, molimo Mu se, da nam grijehe naše oprosti i da nas iz nevolje izbavi, da nam upute da - premda ih daje, ali mi ih ne vidimo od atributa sebstva...

Ali, rijetko kad Mu se iskreno zahvalimo na tome što nas dade bezgrešne, dobre... Pa i onda kada nam je sve potaman, tu zahvalu svučemo na pola nakrivljenih usta, brže-bolje, k'o usput: "Hvala Ti, Bože, na Tvome davanju..."

Eto, ukratko današnjeg uprošćenog odnosa Bitka i bića, i samih bića između sebe!

Gdje li nam se izgubi ona naša milost - odraz Njegov?!

Vratimo djetinje doba dok smo još kadri; jer poslije kad se u bijele pelene vratimo, trebat će nam milost Njegova - samo da nam oprosti!
I zato, ne petljajmo se u Njegova određenja, kad drugačije i ne može biti! Ostanimo Njegov odraz bezgrešnosti, baš onakvi kakve nas je i stvorio - a ovaj dunjaluk samo je iskušenje naše!

Velike ljepote i silna blaga, baš kao i teške patnje - ako se ne mogu i ne umiju nositi, samo su nam teret (pre)teški!?

Trsimo se atributa sebstva - dok kadri smo još!

Sigurnost cijenu nema, a prava ljubav mjeru - i ništa s nebesa ne pada nam bez razloga i džabe...

Oda istinskom radu i ljubavi - "Let It Be" - "Neka bude" - kaže On, i tako to i bude!

Integracija DA - asimilacija samo s NJIM!

Brat moj, Henry Erduan Ćesir - sinoć mi Viberom posla zapis o Rumiju i jednu pjesmu njegovu - pa, evo u nastavku, sve to i s vama dijelim...

U ovom mjesecu obilježava se Šebi Arus - Noć mladoženje, godišnjica preseljenja na ahiret (na drugi svijet, u smrt) velikana Mevlane Dželaluddina Rumija. U tesavufu, muslimanskom misticizmu, smrt nije ništa drugo do istinsko buđenje iz sna koji je stvarna definicija života koji živimo. Ona je ponovno vjenčanje duše (nefs), jastva, sa svojim praiskonskim domom, ponovno izravno svjedočenje Božije blizine (al-Kurb).

Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,

ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.

Ne plači i ne govori: šteta, šteta.

Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.

Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.

Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?

Tebi se čini smrt, a to je rađanje.

Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.

Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?

Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?

Hzr Mevlana