U zemlji gdje je ustavni poredak na papiru svetinja, a na terenu predmet otvorenog izrugivanja, današnji događaji iz banjalučke kasarne Kozara ogolili su svu nemoć institucija Bosne i Hercegovine. I to, ponajviše, onih čiji je zadatak da čuvaju zakon, teritorijalni integritet i sigurnost svih njenih građana.
Uprkos jasnom i zvaničnom naređenju ministra odbrane BiH, Zukana Heleza, da se Miloradu Dodiku, Nenadu Stevandiću i Radovanu Viškoviću – licima protiv kojih se vodi istraga za napad na ustavni poredak – zabrani ulazak na sve vojne lokacije, trojica političara iz bh. entiteta Republika Srpska pojavila su se na manifestaciji u kasarni Kozara. I niko ih nije zaustavio.
Niko. Ni straža, ni Komanda, ni pripadnici Oružanih snaga BiH koji se toga dana nisu ponašali kao vojnici lojalni državi, nego kao posmatrači ili taoci političkog teatra u režiji entitetskih elita.
Milorad Dodik, prvostepeno osuđen na godinu zatvora zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, i dalje hoda kao da se presude Suda BiH ne odnose na njega. I ne samo to – njegova stranka i koalicioni partneri u NSRS-u donose zakone kojima zabranjuju djelovanje državnih pravosudnih institucija na teritoriji entiteta. Iako je Ustavni sud BiH te zakone stavio van snage, poruka je jasna: u RS-u se više ne poštuju institucije države BiH, a u Banjoj Luci se gradi paralelni pravni sistem.
Da stvar bude gora, prisustvo pomenutih političara u kasarni nije nikakva slučajnost. Ministar Helez je, kako sam tvrdi, još prošle sedmice upozorio sve relevantne domaće i međunarodne institucije – EUFOR, NATO, OHR, OSA-u, SIPA-u, Sud i Tužilaštvo BiH – da je planiran dolazak optuženih i osuđenih lica u vojni objekat. I šta se desilo? Ništa.
Dakle, uprkos zabrani, bjegunci od pravosuđa stigli su u kasarnu i još nazdravljaju, tako šaljući ciničnu poruku: zakon je za one bez političke moći, a država – tek forma koju gaze kad im odgovara. Dok traje taj apsurdni performans, iznad Banje Luke satima je kružio avion koji je angažirao EUFOR. Nadzor iz vazduha djeluje kao simbolički pokušaj kontrole situacije, ali u praksi ne donosi ništa osim vizuelne poruke da je međunarodna zajednica prisutna – ali ne i efikasna.
Isti taj avion je već u petak obilazio nebo iznad Banje Luke, a prema podacima aplikacije ‘Flight Radar 24’, tada je napravio više krugova iznad Laktaša – nepunih deset kilometara od rezidencije Milorada Dodika – da bi se potom vratio iznad Banje Luke, gdje se nalazi i sada. Međutim, prisustvo aviona nije spriječilo Dodika i ostale da se pojave u kasarni, što dodatno naglašava raskorak između nadzora i djelovanja.
Ministar odbrane BiH, Zukan Helez, oštro je reagirao nakon jutrošnjih dešavanja u kasarni Kozara. Kazao je kako je, kao ministar, bio dužan izdati zabranu licima za kojima je raspisana centralna potjernica Suda BiH. Nije, kaže, bio iznenađen – upravo ono što se desilo i očekivao je.
Helez posebno naglašava da je načelnik Zajedničkog štaba OS BiH, generalpukovnik Gojko Knežević, bio obavezan obavijestiti ga da vod vojne policije na terenu nije u stanju spriječiti ulazak lica pod zabranom. Ministarstvo odbrane, tvrdi on, imalo je spreman čitav bataljon vojne policije za pojačanje, ali je iz Zajedničkog štaba OS BiH stigla procjena da za tim nema potrebe.
Obmanuli su i mene i javnost. Bataljon vojne policije bio je spreman da odmah reaguje i ode kao pojačanje tamo. Da smo znali da vod ne može zaustaviti ulazak, odmah bismo ih poslali i niko od njih ne bi ušao u kasarnu. Nema te formacije koja im se može suprotstaviti - poručio je Helez.
Ministar je bio izričit:
Nema Dodik svoju vojsku. Ovo je isključivo u nadležnosti Ministarstva odbrane i ja poštujem zakon. Uvijek navodim član zakona po kojem postupam. Oni koji su odgovorni neće se izvući."
Najavio je i konkretne korake – podnošenje krivičnih prijava protiv svih odgovornih osoba koje su dozvolile današnje dešavanje.
Ako se odgovorni ne sankcionišu, poruka je jasna: naredbe državnih ministara su tek deklaracije koje se ignorišu bez posljedica, a ustavni poredak postaje stvar lične procjene. Postavlja se pitanje: ako Sud BiH osuđuje, a niko kaznu ne provodi, imamo li pravnu državu ili tek njen okvir na papiru? Ako vojska mirno prima ljude koji ruše ustavni poredak, čemu služi Zakletva OS BiH kojom se zaklinju da će braniti suverenitet i cjelovitost BiH?
Ono što se dogodilo u kasarni Kozara nije samo čin neposlušnosti ili nepoštivanja naredbe – to je direktan udar na pravni poredak države. To je poruka da postoji dio zemlje u kojem zakoni ove države ne važe, gdje se vojska koristi kao paravan za političke igre, a kazne se selektivno sprovode – ako uopšte.
I dok se pravne i političke elite skrivaju iza fraza i "poziva na smirenost", ustavni poredak se urušava – ne pucnjem, već šutnjom. Šutnjom komandnog lanca, šutnjom tužilaštava, šutnjom međunarodne zajednice.
