Na tramvajskoj stanici "Tehnička škola" u Sarajevu danas je obilježena 18. godišnjica ubistva 16-godišnjeg Denisa Mrnjavca. Mrnjavac je 6. februara 2008. godine brutalno pretučen i izboden nožem u tramvaju naočigled velikog broja ljudi, a od zadobijenih povreda je preminuo.
Na mjestu ubistva danas je položeno cvijeće i odata počast prerano prekinutoj mladosti. Denisa Mrnjavca je ubio Nermin Sikirić, a pomagali su mu Ademir Lelović i Berin Talić. Ubica i pomagači su već slobodi s obzirom da je tada 17-godišnji Sikirić dobio 10 godina zatvora.
Denis nije stradao u nekom mračnom prolazu, sam i sakriven. Stradao je pred očima svih nas, u javnom prostoru, brutalno napadnut nožem i pesnicama bez ikakvog povoda.
Ana Mrnjavac, majka ubijenog Denisa, govorila je za Hayat.
Osamnaest godina je prošlo. Svaki dan je pretježak i prebolan. Mnogima je tih osamnaest godina prošlo brzo, a meni je jedan dan vječnost. Danas, kao i prvog dana, prosto ne mogu da vjerujem da se to moglo desiti prije svega zbog toga što ga je svako djete obožavalo, od dvije do 22 godine. I nije jasno, da se to moglo desiti. To graniči sa zdravim razumom, govori nam majka ubijenog Denisa.
2008. godine društvo je zakazalo. Šta poručujete roditeljima čija se djeca danas kreću Sarajevom?
Ja na neki način sebe optužujem. Smatrala sam da nikome ništa ne može biti u gradskom prijevozu. Prosto mislim mnogo pravu sliku, da kažem, situacije nakon rata. Ja sam se vozila tramvajem, bila student ovog grada, ali sve bih mogla pomisliti ali ne i da se takvo nešto može dogoditi. Tramvaj je bio mjesto nekih lijepih pozitivnih razgovora. A, šta je ovo danas... zaista sam šokirana i zatečena, kazuje naša sagovornica.
Sigurno da postoji puno trenutaka, osobina iz Denisovog života da budete danas tako jaki?
Denis je svakom zadatku prilazio s nekom lakoćom, s osmijehom, čak je i mene tješio. Mislila sam da je zreliji i od mene same. Uvijek je govorio kako će on sve lako završiti pa i neke stvari oko kojih sam se ja više zamarala, više od njega. Bio je odličan i matematičar, bavio se i sportom... Svi su uvijek bili puni hvale za Denisa.
Ni danas nemamo obilježeno mjesto koje će posjećati ovaj tragični bagađaj.
Udruženje „Denis Mrnjavac“ podnijelo je nekoliko inicijativa da se napravi mjesto, nešto izgradi, kako bi postojalo i to mjesto koje će podsjećati na Denisa, mjesto koje će nas opominjati da se to više nikada i nikome ne ponovi, govori Denisova majka za Hayat.
Ovaj dan, 6. februar, nakon Denisovog ubistva proglašen je Danom protiv vršnjačkog nasilja.
Meni je to velika satisfakcija što je taj dan proglašen Danom borbe protiv vršnjačkog nasilja. Smatram da, ako ništa drugo, da je to jako korisno, da bi djeci ukazivali na sve ono što nije kako treba, da bi ih okrenuli na prave vrijednosti, da bi djeca bila daleko od ružnih događanja.
Ubice su odslužile svoje kazne, ali kazna porodice Mrnjavac nema kraj. Denisov odlazak je trajna opomena da šutnja ubija jednako kao i nož. Svaki put kada okrenemo glavu od nasilja u tramvaju, u školi ili na ulici, mi iznova gubimo Denisa.
Danas, dok budete prolazili pored stajališta "Tehnička škola", zastanite na trenutak. Pogledajte tu fotografiju dječaka s blagim osmijehom. On nam ne traži mnogo, samo da ne dopustimo da zaborav postane saučesnik. Jer, kako reče njegova majka, svaki izgubljeni mladi život poraz je svih nas.
