Ratni užasi ne prestaju. Mrtvi. Izgladnjeli. Sve ih je više sada. Sva težina ljudske patnje kojoj su svjedočile moje hrabre kolege u Gazi. Poriv da skrenemo pogled može biti neodoljiv. Ali snimatelji koji rade za BBC ne mogu okrenuti glavu, a u utorak je jedan od njih i sam postao žrtva. Radi njihove sigurnosti ne otkrivamo imena naših kolega u Gazi - piše specijalni korespodent BBC-a Fergal Keane.
Izraelci kažu da se vođa Hamasa skrivao u kompleksu za komandovanje i kontrolu ispod bolnice. Vojska je saopštila da je izvela "precizan udar" - i okrivila Hamas za "cinično i okrutno iskorištavanje civilnog stanovništva u i oko bolnice". Hamas poriče takve optužbe.
U vrijeme napada, porodice čija bolesna djeca trebaju biti evakuirana iz Gaze okupljale su se u bolnici. Bilo je i porodica koje su čekale da dočekaju djecu koja se vraćaju s liječenja u inostranstvu.
Jedan od očeva bio je s našim kolegom iz BBC-a i ranjen je u napadu. Sada je otpušten iz bolnice. Potresne slike prikazuju našeg novinara kako pokušava utješiti prestravljenu djecu tog čovjeka. Veliki dio rada mog kolege posljednjih dana fokusirao se na tešku situaciju pothranjene djece.
Neposredno prije eksplozije, poslao sam mu poruku da mu se zahvalim na njegovom radu na snimanju, s ogromnom osjetljivošću, priče o Siwar Ashour. Ovo je bio njegov odgovor:Siwarina priča je nešto slomila u svima nama, i rad na njoj bila je jedna od najbolnijih stvari koje sam ikada morao učiniti. Ali znao sam da se njeno lice, njeno ime i njena priča moraju vidjeti - moraju se čuti.
Siwar ima pet mjeseci i izrazito je pothranjena, dijete čije velike, smeđe oči dominiraju njenim smežuranim tijelom. Prate svaki pokret njene majke Najwe. U utorak nam je Najwa poslala video poruku iz svoje sobe u bolnici Nasser u južnoj Gazi.
Željela je da svijet zna koliko voli svoje dijete. Voljela bih da može dobiti tretman koji joj je potreban, da se potpuno oporavi i vrati se kakva je bila prije - da se igra kao druga djeca, da raste i dobija na težini kao druga djeca. Ona je moje prvo dijete i kao njena majka, duboko sam slomljenog srca zbog nje.
U proteklih nekoliko dana Siwar je razvila infekciju kože. Na njenim rukama su se pojavile rane. Također ima teško gastrointestinalno stanje. Bitka je da zadrži hranu u sebi. Njen imunološki sistem se bori protiv nedostatka uzrokovanog izraelskom blokadom. Siwar može piti samo posebnu mliječnu formulu zbog teških alergija.
U utorak su stigle bolje vijesti. Ljekari u obližnjoj jordanskoj poljskoj bolnici uspjeli su pronaći dio formule koja joj je potrebna. Riječ je o maloj količini, ali planiraju poslati još.
U narednim danima postoje planovi da se bolesna djeca dovedu u Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan. Ovdje u Amanu već postoji nekoliko porodica iz Gaze čija djeca se liječe od bolesti ili ratnih povreda u lokalnim bolnicama. Ove evakuacije su koordinirane s Izraelcima koji provjeravaju prošlost roditelja koji putuju sa svojom djecom.
U januaru smo snimili dolazak Abdelrahmana al-Nashasha i njegove majke Asme. Abdelrahman je izgubio nogu u izraelskom bombardovanju.
Četiri mjeseca su živjeli na mjestu s hranom i skloništem. Sigurnom mjestu. Kada smo ih posjetili u utorak, Asma je nazvala svoju djecu i njihovu baku u Gazi. Baka Najwa je pričala o ratu koji ih je okruživao. "Rakete su svuda, pucaju iznad naših glava. Hrana. Život je jako loš. Nema brašna. Cijene su jako visoke.“
Djeca su mahala i slala poljupce svojoj majci. Kasnije nam je Asma rekla: "Ne znam šta da kažem. Veoma sam zahvalna svojoj mami na svemu što čini za mene. Voljela bih da se mogu vratiti i pronaći ih sigurne i u dobrom zdravlju." Slomila se i šutjela.
Samo kroz oči majke koja sa sigurne udaljenosti vidi svoju djecu zarobljenu, uplašenu i gladnu, moguće je zamisliti zašto bi se iko želio vratiti u Gazu - svjedoči Kaene.
