''Ne može se iz ove kože u drugu, živimo kako možemo'', tako smo počeli priču s Hadžirom Mesihović iz Čapljine, koja živi s tri sina od minimalne penzije.
Hadžirin muž je preminuo prije jedanaest godina. Hadžirine oči su bile pune suza dok smo razgovarali s njom.
Sve je proteklo kako je Bog dao. Suze same idu, ne daj Bože da nije zaplakati, insan bi crk'o. Deverala sam svašta; mogla bih, što kažu, bukvar ispisati. Šta sam sve deverala i uz rat i prije rata i kad sam se udala i sada. Valjda sam sebe tješila da će biti bolje. Kad god razmišljam i učim, mislim bit će bolje. Neka svako moli za mir u svijetu. Kako mogu ovo dozvoliti? Evo, i u Gazi, duša me moja boli, šta se sve događa - uplakana govori Hadžira.
Danas, Hadžira provodi dane sama, uplakana, na terasi svog doma. Često sluša Radio Jablanica jer je rodom iz tog kraja i tako, kako je ranije rekla, devera. Dan za danom, sat po sat...
Hadžirinu priču donosimo u videu objavljenom na oficijelnoj stranici našeg YouTube kanala, emitovanu u emisiji ''Ispuni mi želju''.
