Premijer bh. entiteta Republika Srpska Radovan Višković poslao je jučer tokom konferencije za medije opasne poruke u javnost otvoreno prijeteći nasiljem.
Ne bojim se njihovih šikaniranja, progona i prijetnji. Izvolite realizujte svoje prijetnje! Pucate iz prazne puške. Ali... Pravite test situaciju da neko možda zapuca iz pune puške... - otvoreno je zaprijetio, pravdajući se netom nakon te izjave da "to nisu prijetnje".
Višković se obratio javnosti nakon što je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine izdalo nalog za njegovo privođenje, zajedno s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i predsjednikom NSRS-a Nenadom Stevandićem.
Ovakva retorika nikoga nije iznenadila, jer dolazi upravo od Viškovića čije se ime veže za ratne zločine iz vremena agresije na BiH.
Naime, prije četiri godine pojavila se informacija da je tokom ranijeg svjedočenja zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH u predmetu ratnih zločina spomenut i Radovan Višković, a prema svim dostupnim informacijama zaključuje se da se radi upravo o aktuelnom premijeru bh. entiteta Republika Srpska. Višković se spominje u svojstvu osobe koja je učestvovala u premještanju masovnih grobnica.
Tužilaštvo BiH prije nekoliko godina potvrdilo je da je Radovan Višković dio predmeta o ratnim zločinima, no detalje nisu željeli iznositi. Od tada do danas nije se promijenilo ništa, barem javnost o tome nije upoznata.
Zaštićeni svjedok M-16, pripadnik Milićke brigade, tokom svjedočenja u predmetu "Josipović i drugi" naveo da mu je "Radovan Višković nudio da premještaju masovne grobnice za novac, što je svjedok odbio i zbog čega je kasnije imao problema sa Viškovićem".
Zaštićeni svjedok M-16 je pojasnio tada da je Višković tokom rata obavljao funkciju pomoćnika komandanta Glavnog štaba za saobraćaj u policiji Republike Srpske, dok je nakon rata dobio posao u rudniku boksita u Milićima.
Ja sam isto radio u rudniku. Višković mi je 1996. ponudio da se prekopavaju i premještaju tijela iz grobnice u Milićima. Nudio je dobru zaradu uz obećanje da će sve osiguravati civilna policija - kazao je svjedok M-16, izvijestio je BIRN još u junu 2017. godine.
Osoba po imenu Radovan Višković, a sve ukazuje na to da se radilo o aktuelnom entitetskom premijeru, bio je i u julu 1995. godine na području Srebrenice, u Potočarima. Kod stadiona u Novoj Kasabi bio je 13. jula 1995. godine. Tako je barem pred Tribunalom u Hagu, svjedočeći u predmetu protiv Vujadina Boškovića i drugih rekao Željko Kerkez, visoki oficir u Glavnom štabu Vojske Republike Srpske zadužen za transport
Od dvojice Kerkezovih referenata, kako je rekao u Tribunalu jula 2008. godine, poručnik Višković i poručnik Mirović, jedan je uvijek morao biti s njim.
Prema tom iskazu, Višković je vozio automobil od Han Pijeska, preko Vlasenice, Milića, Konjević Polja, Bratunca, pa sve do Potočara. Tamo su se Višković i njegov nadređeni Željko Kerkez sreli sa ostalim oficirima VRS-a. Razgovor su vodili sa pukovnikom Krsmanovićem, koji je bio načelnik za saobraćaj u Drinskom korpusu, piše Stav.ba.
Znači, uglavnom je razgovor tekao o procesu transporta. Da li ima dovoljno transportnih sredstava, i da li ima problema oko toga. Na što mi je odgovorio da je sve osigurano i da ne treba nikakve intervencije - ispričao je Kerkez.
Radovan Višković i Željko Kerkez su se tada zaputili nazad u Han Pijesak. Zbog pucnjave koju su čuli, svjedočio je Kerkez, nakratko su se zaustavili u Novoj Kasabi. Rekao je da su se tamo zadržali nekoliko minuta.
Prema presudi Haškog tribunala, kojom su Vujadin Popović i Ljubiša Beara osuđeni na doživotnu robiju zbog genocida u Srebrenici, 13. jula 1995. godine "grupu od otprilike 300 ljudi, bosanskih muslimana, koji su se predali ili bili zarobljeni na području puta Nova Kasaba – Konjević Polje, pripadnici snaga bosanskih Srba prevezli su u kamionima pokrivenim ceradama za koje je svjedok rekao da su bili civilni, kamioni Boksita". O angažovanju Boksitovih kamiona pred Haškim tribunalom je svjedočio zaštićeni svjedok PW-116.
Radovan Višković je, prema dostupnoj biografiji, postao direktor Transporta nakon rata, preduzeća koje je djelovalo u okviru Rudnika Boksita u Milićima.
Memorijalni centar Srebrenica - Potočari također je ranije ukazivao na Viškovićevu ratnu i poratnu ulogu.
Radovan Višković je, prema izjavama svjedoka datim pred Sudom BiH, pod zakletvom i to prema izjavama svjedoka Tužilaštva i prema izjavama svjedoka odbrane u Hagu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) bio i u Potočarima i u Srebrenici u julu 1995. godine. U najmanje jednom slučaju učestvovao u organizaciji transporta zarobljenika, najvjerovatnije na neko od mjesta zatočenja, odnosno mjesta pogubljenja i učestvovao u takozvanoj operaciji asanacije, odnosno prekopavanja masovnih grobnica i prikrivanja dokaza o genocidu - obrazlagao je ranije medijima Emir Suljagić, direktor Službe Memorijalnog centra, govoreći o tome zašto bi Tužilaštvo trebalo ispitati Viškovićev ratni i poratni put.
Tužilaštvo BiH godinama ništa ne poduzima po pitanju ovih svjedočenja, a Višković i dalje obavlja nesmetano funkciju u političkom životu i prijeti.
Mi od ranije imamo predmet koji se odnosi na više osoba, između ostalog i na navedenog. Ne možemo davati o tome više detalja, a imamo prijavljenih više od 4.100 osoba u posebnom Odjelu za ratne zločine iz svih krajeva Bosne i Hercegovine - odgovarali su ranijih godina iz Tužilaštva na upite medija.
Višković je odlukom visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka 2007. godine bio je u grupi zvaničnika iz RS-a kojima su oduzeti lični dokumenti. Oni su se, između ostalog, teretili da predstavljaju potencijalnu opasnost za provođenje Dejtonskog sporazuma.
Tada smo bili zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a. Njemu su tada oduzeli dokumente jer je valjda bio pratilac Ratka Mladića. Da li ga se u tom trenutku sumnjičilo za ratne zločine ili potpomaganje skrivanja zločina, ne znam, ali znam da su mu bili oduzeti dokumenti kao mjera naređena od visokog predstavnika. Kasnije se ništa nije desilo, vjerovatno su mu nakon određenih procedura vratili dokumente - izjavio je 2020. godine zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a Ramiz Salkić za Faktor.
Viškoviću su, naime, dokumenti vraćeni odlukom visokog predstavnika Valentina Inzka 2011. godine. Sadašnji premijer, a tada zastupnik u entitetskom parlamentu, na vijest da će mu dokumenti biti vraćeni, u medijima je komentirao:
Ovaj proces koji se vodio protiv nas bio je na granici dileme - vjerovali ili ne. Da vam neko bez ikakvih dokaza i vođenja postupka ograniči kretanje time što vam oduzme dokumente, i to traje pune četiri godine, za to naprosto ne postoji adekvatan komentar. Time su nam nanijete ozbiljne štete, ali najviše problema imali smo u obavljanju svakodnevnih poslova - kazao je Višković u junu 2011. agenciji Srna.
Slučaj Nenada Stevandića
Slična situacija je i sa predsjednikom NSRS-a Nenadom Stevandićem, čije ime se spominje u haškim presudama, kao člana udruženog zločinačkog poduhvata.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, godinama je govorio da Stevandić nastavlja uporno da ruši ustavni poredak zemlje u "miru" kao i 1990-ih, što znači da nimalo nije odstupio od svojih nastupa. Prema njegovom mišljenju, on ne može obnašati nikakvu dužnost i treba biti procesuiran.
Iz Tužilaštva BiH su, kako prenose mediji, saopćili da je protiv Stevandića podnesena prijava, ali da još nije formiran predmet i da još nije pokrenuta istraga. Godinama u javnosti kruži snimak na kojem se jasno vidi da je Nenad Stevandić učestvovao u operacijama Karadžićevih paravojnih snaga koje su etnički očistile Kotor-Varoš.
U Kotor-Varoši Nenad Stevandić se pojavljuje kao pripadnik Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, i to u danima kada je ovaj gradić potpuno očišćen od stanovnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Tužilaštvo BiH je 10. januara 2025. podiglo optužnicu protiv Danka Kajkuta, koji je u vrijeme progona i etničkog čišćenja Kotor-Varoši bio komandir 1. voda Specijalnog odreda milicije Centra službi bezbjednosti Banja Luka, dakle iste jedinice kojoj je pripadao i Stevandić i, po svoj prilici, bio u njenim komandnim strukturama. Optužnica Kajkuta tereti da je 1992. učestvovao u zatvaranju i progonu većeg broja civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, u mučenju, zlostavljanju, premlaćivanju, silovanju i seksualnom zlostavljanju.
Optužnica ga tereti i po komandnoj odgovornosti, odnosno da nije ništa preduzeo da spriječi zločin ili da kazni počinioce.
U optužnici protiv Kajkuta kaže se da je njegova jedinica, skupa s druge dvije, učestvovala u zarobljavanju i mučenju civila iza Osnovnog suda u Kotor-Varoši, gdje je ubijeno dvanaest ljudi.
Pored snimaka na kojima se vidi da je Nenad Stevandić, po svoj prilici, učestvovao u progonu i etničkom čišćenju u opštini Kotor-Varoš, on se spominje i u nekoliko haških presuda koje obuhvataju progon i etničko čišćenje u Bosanskoj krajini i Banjoj Luci. Spominje se između ostalog u presudi Radoslavu Brđaninu i u presudi Momčilu Krajišniku.
