"Ne zaboravi svoje korijene, sine" – riječi su koje je Jorge Mario Bergoglio često slušao od svoje bake Rose, žene koja je imala ogroman utjecaj na njegov život i vjeru. Možda upravo zahvaljujući tim riječima, dječak iz skromne obitelji talijanskih imigranata u Buenos Airesu, postao je čovjek koji je svijet osvojio svojom jednostavnošću i poniznošću – papa Franjo, prvi papa iz Latinske Amerike, prvi isusovac na Petrovoj stolici i prvi koji je odabrao ime po svetom Franji Asiškom.
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. godine u Buenos Airesu u obitelji talijanskih imigranata. Otac Mario radio je kao računovođa u željeznici, majka Regina bila je zadužena za odgoj petero djece. Obitelj je bila siromašna, živjeli su skromno, ali pošteno. Vjera im je bila izuzetno bitan faktor u životu.
Odrastao je u četvrti Flores, tada predgrađu Buenos Airesa, susjedi i prijatelji iz djetinjstva opisuju ga kao vedrog, srčanog i razigranog dječaka koji je uvijek bio spreman pomoći drugima. Mario i Regina su odgajali djecu u katoličkoj vjeri, bili su pobožni, ali maleni Jorge nije pokazivao nikakve znakove da bi jednog dana mogao postati svećenik, a kamoli papa...
Bio je mali vragolan! Nestašan baš kao svaki dječak. Tko bi ikad pomislio da će postati papa - kazala je časna sestra Martha Rabino, koja ga je podučavala u školi, pisao je Washington Post.
Časne koje su bile dio njegova obrazovanja pričaju i kako ih je posvećivao kao je postao svećenik. Raspitivao se kakav je bio kao dječak...
Volio je ispitivati sestru Rosu, njegovu nekadašnju učiteljicu, kakav je bio u djetinjstvu. Sestra Rosa je tad već bila dosta stara, ali ostala je lucidna. Odgovorila bi mu "Bio si vražićak. Jesi li postao sad bolji?". Onda bi se glasno smijali - ispričala je časna Martha.
O svojoj prvoj učiteljici govorio je i tijekom papinske karijere. Nikad je nije zaboravio....
Jako je se dobro sjećam. Učiteljice koju sam imao kao šestogodišnjak u prvom razredu. Ona je razlog zašto volim školu. Posjećivao sam je do njezine smrti - kazao je skupini australskih školaraca tamo 2014. godine.
Uživao je kao dijete u igrama na ulici, često je baš on bio taj koji je smišljao igre, kolovođa, vođa bande, ali u pozitivnom smislu. Vrlo brzo se u mladosti 'zarazio' nogometom.
Bio sam obično dijete. Volio sam nogomet, volio sam druženja, nisam bio previše povučen - kazao je jednom prilikom o svojem djetinjstvu papa Franjo.
A njegov omiljeni nogometni klub bio je i ostao San Lorenzo, klub osnovan pod okriljem katoličke crkve, klub koji su podržavali radnici, klub za one 'niže klase'. I danas se Franjo kod švicarske garde raspituje o rezultatima svojeg omiljenog kluba, znao ga je spomenuti i u svojim govorima. Osim sporta, Bergoglio je volio čitanje i filmove. Kao mladić, uživao je u klasicima talijanske kinematografije, ali i u ranim holivudskim filmovima. Jedan od njegovih omiljenih filmova bio je "La Strada" Federica Fellinija, a volio je i klasike poput "Kradljivci bicikla" Vittoria De Sice
Već u mladosti je uživao i u klasičnoj književnosti i filozofiji. Volio je čitati Jorgea Luisa Borgesa, Fjodora Dostojevskog, Dantea... Ali nemojte se dati zavarati. Nije papa bio nikakav dosadan tip, kamoli 'šmokljan'. Uživao je on u izlascima s prijateljima, 'guštao' je plešući tango, nije mu bilo strano ni malo se 'cucnuti' vinom, omiljena sorta mu je malbec, vjerojatno i najpoznatija argentinska sorta... Ali nije u njemu pretjerivao.
"Vino je dar od Boga i izvor radosti", kazao je jednom prilikom papa Franjo, pisao je Guardian.
A uz vino, naravno, papa je u uživao i u asadu, argentinskoj vrsti roštilja, koja mu je (p)ostala najdraže jelo. U mladosti je zaradio i nadimak "El Flaco" (mršavac), zbog svoje građe.
Bio sam zaljubljen u jednu djevojku iz grupe prijatelja s kojom sam odlazio na tango. Onda sam otkrio svoj poziv - kazao je papa u jednom intervju..
A tamo 2013. godine, kad je postao papa, oglasila se i jedna od njegovih nekadašnjih susjeda iz Floresa. Novinarima je ispričala kako je ona bila jedna od djevojki u koju je Franjo u mladosti bio zaljubljen, njegova prva simpatija pisao je Sky.
Kad je imao 12 godina, napisao mi je ljubavno pismo. Kazao mi je kako će postati svećenik ako ga odbijem.. Srećom za njega, odbila sam ga. Bio je zatreskan u mene, igrali smo se na ulicama, bio je drag dečko - ispričala je novinarima Amalia Damonte 2013. godine. Odmah je nastavila:
