Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija jednoglasno je odlučilo produžiti mandat misije EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini za još godinu dana. Iako je odluka formalno potvrda međunarodne podrške stabilnosti zemlje, njen suštinski značaj ne odudara od dosadašnje prakse, BiH ostaje pod nadzorom, bez jasnog plana kako da taj nadzor jednog dana prestane.
Ono što je privuklo pažnju jeste da je i Rusija, koja je ranijih godina bila skeptična prema produženju misije, ovaj put glasala ‘za’. Moskva, iako ne priznaje visokog predstavnika Christiana Schmidta, odlučila je ne koristiti veto, a u Vijeću sigurnosti najavila je da će ‘stav RS’ biti dio rasprava, putem izvještaja koji joj je dostavila Vlada RS-a, svojevrsnog protuizvještaja OHR-u.
Na sjednici u New Yorku obratio se i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić. U svom govoru upozorio je na političke krize koje, kako je rekao, ‘imaju za cilj stvaranje uslova za secesiju RS-a od Bosne i Hercegovine’.
‘Cilj ovih političkih kriza bilo je stvaranje uvjeta za seseciju RS-a od BiH... Takva Dodikova politika i institucija RS zaustavljena je angažmanom međunarodnog faktora. Siguran sam da će se nastaviti aktivnosti koje za cilj imaju seseciju dijela BiH', kazao je Komšić, ističući da bi slabljenje ili ukidanje Ureda visokog predstavnika značilo rušenje temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U svom izlaganju ponudio je dvije opcije za budućnost OHR-a, prvu, zadržavanje institucije i imenovanje novog visokog predstavnika, i drugu, dugoročniju: demokratizaciju države, ustavne reforme i napuštanje koncepta ‘etničkog balansa moći’.
Predstavnici Francuske i SAD-a podržali su teritorijalni integritet BiH i produženje EUFOR-ove misije, dok je američka ambasadorica Dorothy Shea naglasila da Washington ‘više ne vodi opsežne međunarodne intervencije’, nego očekuje ‘lokalne akcije aktera iz BiH’.
Isti krug bez izlaza
ALi, i pored diplomatskih floskula i izjava za javnost, suština ostaje nepromijenjena. Sjednica Vijeća sigurnosti još jednom je pokazala da Bosna i Hercegovina, tri decenije nakon rata, i dalje nije pronašla svoj politički kompas.
Kako primjećuje bivši diplomata Fuad Đidić, u svemu je manje diplomatije, a više geopolitičkog kalkulisanja. Za njega je cijela priča o međunarodnom angažmanu u BiH odavno pretvorena u rutinu bez stvarnog napretka.
‘Za 30 godina mi nismo daleko odmakli i mi treba poslije ovoga da se zapitamo zašto zemlja nije doživjela svoju očekivanu transformaciju i gdje je formula, da li je u kancelariji visokog predstavnika ili je to u Evropskoj uniji. Ono što dominira ovom sjednicom jeste da će biti ovjereno vojno prisustvo u Bosni i Hercegovini, ova sjednica bi morala jasnije da pokaže i poslije sjednice moramo biti svjesni činjenice da su Ujedinjene nacije priznale Bosnu i Hercegovinu i da bi Ujedinjene nacije morale dati puno pravo suvereno upravljenje državnom imovinom državi Bosni i Hercegovini.’
Đidićev komentar otvara staro, ali i dalje bolno pitanje, da li BiH može postati funkcionalna država dok je ključni oslonac njenog mira i opstanka van njenih granica. Produženje EUFOR-ove misije donosi sigurnost, ali i potvrđuje da zemlja i dalje ne stoji na vlastitim nogama.
Prilog radila Amela Hodžić Ciko.
