Većina ljudi barem jednom u životu poželi napraviti značajnu promjenu — bilo da se radi o zdravijem načinu života, izlasku iz toksičnih odnosa, napretku u karijeri ili radu na vlastitom emocionalnom razvoju.
No, unatoč želji, planovima i početnom entuzijazmu, mnogi na kraju ostanu zarobljeni u istim obrascima. Zašto je to tako?
Prema psihologu Edu Latimoru, ključni razlog zbog kojeg većina ljudi nikada ne uspije u trajnoj promjeni leži u jednoj jednostavnoj, ali moćnoj istini: prava promjena je dosadna.
Ona nije brza, uzbudljiva ni instantno ispunjavajuća. Umjesto toga, zahtijeva svakodnevnu disciplinu, suočavanje s neugodnostima i spremnost na dugotrajnu posvećenost. Upravo u tom trenutku – kada se iz faze motivacije pređe u rutinu i napor – većina odustaje, piše Radiosarajevo.ba.
U pozadini toga često se krije mentalna blokada poznata kao kognitivna rigidnost. To je sklonost da se držimo starih uvjerenja i obrazaca, čak i kada su očito neučinkoviti ili štetni. Promjena podrazumijeva napuštanje poznatog, a mozak, prirodno usmjeren ka sigurnosti, sve nepoznato doživljava kao prijetnju.
Čak i kada sadašnja situacija izaziva nezadovoljstvo, ona barem nudi predvidivost. Strah od gubitka kontrole, neuspjeha ili neizvjesnosti često je snažniji od želje za boljim.
Tu su i emocionalne barijere koje dodatno otežavaju proces. Ljudi nerijetko nose neosviještene traume, osjećaje krivnje ili srama, koji ih sputavaju i vraćaju na stare puteve samosabotaže. Emocionalna blokiranost može nas spriječiti da vjerujemo kako zaslužujemo nešto bolje, da vjerujemo u vlastitu sposobnost da se promijenimo ili da zamislimo drugačiju budućnost.
