Iz Gorske službe spašavanja Prenj osvrnuli su na sve učestaliji problem kada strani turisti zalutaju na bh. planinama. Upozorili su na opasnosti Via Dinarice koje se ne vide na mapama.
Sve veći broj intervencija GSS službi u Bosni i Hercegovini vezan je za strane turiste koji slijepo prate Via Dinarica rutu, a da pritom nemaju realnu predstavu o planinama koje prelaze. Na društvenim mrežama izgleda kao atraktivna “balkanska ruta kroz divljinu”, ali stvarnost kod nas je mnogo kompleksnija, pa i opasnija – navode iz GGS-a.
Pojašnjavaju da turisti hodaju sami jer vjeruju da je Balkan 'lagan' za trekking te da mnogi dolaze iz zemalja gdje su staze savršeno markirane, opasnosti minimalne, mobilni signal stabilan, a infrastruktura jaka.
Dodaju da to kod nas nije slučaj i da u BiH staze znaju biti izbrisane nevremenom ili obrasle, da markacija nije uvijek konzistentna, da je teren divlji, tehnički težak i fizički zahtjevan kao i da su vremenske promjene nagle i ekstremne.
Turisti to ne znaju jer se oslanjaju na Google, Komoot, MapsMe ili GPX tragove koje nisu kreirali lokalci. Ne poduzimaju sigurnosne mjere jer nemaju “svijest Balkana” – napominju iz GSS-a.
Ističu kako u mnogim državama Evrope nema divljih životinja, mina, slabo održavanih staza, niti udaljenih predjela bez signala. Zato turisti kreću bez dodatne vode i termo opreme, ne provjeravaju vremensku prognozu, nose minimalnu opremu, ne ostavljaju plan kretanja, hodaju po najgoroj vrućini ili u sumrak, prelaze kilometre makadama zamišljajući “lagan put” te se oslanjaju na tehnologiju koju naše planine lako “pobijede”.
Veliki dio Via Dinarica rute u BiH ide blizu ili kroz potencijalno sumnjiva minska područja. Ovo je mnogima nezamislivo. Stranci ne mogu shvatiti da se 30 godina nakon rata još uvijek nalaze mine u ruralnim predjelima BiH. Na kartama koje koriste mina nema. Ali naši spasioci znaju da prelazak samo 100 metara van staze može biti poguban, da zimi mine nisu vidljive, što ne znači da nisu opasne, da erozija tla pomjera mine, kao i da su lokalni savjeti važniji od bilo koje aplikacije – napominju spasioci.
Iz GSS-a Prenj napominju da turiste zarava sloboda kretanja i da je BiH za njih raj jer niko ne traži dozvole, nema naplatnih ulaza, a planine su otvorene i divlje.
Ali upravo ta “sloboda” ih uvodi u probleme jer nemaju osjećaj da ulaze u zbilja zahtjevan planinski teren – ističu.
Pojašnjavaju i zašto GSS stalno spašava turiste.
Jer se naša zemlja na stranim platformama predstavlja kao: “jedna od top trekking destinacija Evrope', '1000 km netaknute prirode', 'najbolja avantura Balkana'. A rijetko ko spominje: minska polja, kanjone bez signala, tehnički zahtjevne dionice, ekstremne vremenske promjene, izolaciju i udaljenost od naselja – dodaju spasioci.
Za kraj su imali i poruku stranim planinarima, ali i savjete:
BiH jeste prelijepa, ali nije bezopasna. Prije polaska informišite se kod lokalnih vodiča, PD-ova i GSS-a, provjerite vremensku prognozu, koristite ispravne GPX tragove (lokalne), ne odstupajte od markirane staze, ne hodajte sami u tehnički teškim zonama, poštujte planinu i njene rizike.
