Kampanja ''Dah prošlosti, lice sadašnjosti'' potvrda je da Hayat cijeni priču svakog pojedinca. Hayatova sadašnja TV-lica otvaraju album svojih uspomena, pričaju o onim fotografijama iz svoga života koje su njima važne, za koje su posebno vezani i o kojima emotivno govore.

Dah prošlosti s nama je podijelilo svima poznato lice sadašnjosti - Amela Hodžić-Cviko, istaknuvši svoje najznačajnije crtice života.

Prva fotografija koju je podijelila bila je ona koja oslikava njenu stidljivost, koja je, kako kaže, obilježila njeno djetinjstvo.

Kada sam bila mala, uvijek sam bila poprilično stidljiva i kada god bih došla u priliku da pred nekim ljudima, djecom, bilo kim, nešto kažem, onako glasno i jasno, kada sam bila u centru pažnje, onda bih se povlačila u sebe... Kako nas život uvijek uspijeva iznenaditi - zaključila je Amela gledajući svoju fotografiju nastalu nakon trideset godina upravo na Hayatu i rekla kako danas voli ono što radi.

Zavirili smo u album Amele Hodžić-Cviko: Ovo je mjesto gdje sanja svoj san

Amela Hodžić se nalazi pred TV-kamerama, bez ikakvog straha, bez ikakvog ustručavanja, bez ikakve treme i voli ono što radi, voli javni nastup, voli televiziju i, iskreno, samu sam sebe iznenadila odabirom posla.

Da nije pogriješila u odabiru i da ono što radi - radi na najbolji način, pokazuje i fotografija njenog sina koji prati obrise svoje majke na TV-ekranu. Naglašava da su joj porodica i podrška porodice veoma važne.

Hayat označava i zajedništvo, a to zajedništvo predstavlja veliko bogatstvo za ljude koji su dijelom ove velike porodice. Upravo tu važnost naglašava Amela, pokazujući fotografiju Hayatovog tima. „Svi smo radili zajedno, zajedničkim snagama, punom parom i napravili smo veliki posao, a to samo znači da je vrlo važno da radite u zdravom okruženju, s pozitivnim ljudima, s onim ljudima koji vas podržavaju i vjeruju u vas...“

Zavirili smo u album Amele Hodžić-Cviko: Ovo je mjesto gdje sanja svoj san

''Vijesti u 7'' su mjesto gdje ona sanja svoj san, koji traje već deset godina.

Prisjećajući se svojih početaka, rekla je: „Našla sam se u ogromnom studiju i mislila sam da će me pojesti. Ali, nije. Pojela sam ja njega i bilo je odlično. Taj osjećaj nikada neću zaboraviti, tu tremu i uzbuđenje.“

Na kraju razgovora zaključila je da je sretna što je okružuju pametni i dobri ljudi koji nesebično dijele svoje znanje.