Dovoljno je bilo pročitati nekoliko redova da se shvati koliko riječi, ako su pažljivo birane da izbjegnu istinu, postaju opasan saučesnik u zaboravu. Nazivati paljenje sarajevske Vijećnice ,,tragičnim požarom,, predstavlja neprihvatljivo ublažavanje jednog od najstrašnijih zločina nad kulturom u novijoj evropskoj historiji. Sarajevska Vijećnica nije ,,stradala u požaru,,.
𝑶𝒏𝒂 𝒋𝒆 𝒏𝒂𝒎𝒋𝒆𝒓𝒏𝒐 𝒛𝒂𝒑𝒂𝒍𝒋𝒆𝒏𝒂 𝒈𝒓𝒂𝒏𝒂𝒕𝒂𝒎𝒂 𝒊𝒔𝒑𝒂𝒍𝒋𝒆𝒏𝒊𝒎 𝒐𝒅 𝒔𝒕𝒓𝒂𝒏𝒆 𝒗𝒆𝒍𝒊𝒌𝒐𝒔𝒓𝒑𝒔𝒌𝒊𝒉 𝒂𝒈𝒓𝒆𝒔𝒐𝒓𝒂, 𝒌𝒐𝒋𝒊 𝒔𝒖 𝒔 𝒃𝒓𝒅𝒂 𝒐𝒌𝒐 𝑺𝒂𝒓𝒂𝒋𝒆𝒗𝒂 𝒔𝒊𝒔𝒕𝒆𝒎𝒂𝒕𝒔𝒌𝒊 𝒓𝒂𝒛𝒂𝒓𝒂𝒍𝒊 𝒈𝒓𝒂𝒅, 𝒖𝒃𝒊𝒋𝒂𝒍𝒊 𝒏𝒋𝒆𝒈𝒐𝒗𝒆 𝒈𝒓𝒂đ𝒂𝒏𝒆, 𝒊 𝒑𝒐𝒌𝒖š𝒂𝒗𝒂𝒍𝒊 𝒊𝒛𝒃𝒓𝒊𝒔𝒂𝒕𝒊 𝒔𝒂𝒎𝒐 𝒑𝒐𝒔𝒕𝒐𝒋𝒂𝒏𝒋𝒆 𝒃𝒐𝒔𝒂𝒏𝒔𝒌𝒐𝒉𝒆𝒓𝒄𝒆𝒈𝒐𝒗𝒂č𝒌𝒐𝒈 𝒊𝒅𝒆𝒏𝒕𝒊𝒕𝒆𝒕𝒂.
To nije bila vatra, već ratni zločin i kulturni genocid, sistematski napad velikosrpskih agresora na pamćenje jednog naroda. Izašli su na brda, naciljali, zapalili, ne slučajno, već s ciljem da nas izbrišu.
Dok se divimo obnovi Vijećnice i heroizmu onih koji su tada pomogli, moramo još glasnije podsjećati da nije vatra bila ta koja je uništila knjige, nego mržnja i plamen agresora, navodi se u saopćenju koje potpisuje predsjednica Žena SDA Sarajevo Amela Divović.
