Ratna razaranja devedesetih godina su natjerala ljude da krenu trbuhom za kruhom kako bi svojoj porodici obezbijedili normalne uslove za život. U dijaspori život ih je mnogo čemu naučio a najvažnija lekcija je da BiH nema nigdje. Ma kakva god ona bila.
Jedan fenomen vala povratka se dešava u TK koji je ove godine zabilježio veliki rast upisa povratničke djece u škole u ovom kraju. Samo je u Živinicama upisano 22 djece povratnika iz 19 škola.
Svaka od tih porodica ima svoju priču odlaska iz BiH ali i povratka u jednu jedinu domovinu. Roditelji koji su pohađali školu u Živinicama sada ispred tih vrata čekuju svoju djecu kao što su njihovi roditelji čekali njih.
Jedan od povratnika koji je pohađao Prvu osnovnu školu u Živinicama je i Asim Delić koji je bio primoran da ode u Njemačku zbog finansijske situacije. Kako je kazao u našoj emisiji „Mjesto povratka“, na drugoj godini fakulteta se oženio te je bio primoran da svojoj porodici obezbijedi osnovne uslove.
Samo sam ja radio u tom periodu a pristupanje izgradnji porodičnog doma je iziskivalo veliki trud. Došao sam u takvu situaciju da nisam mogao nastaviti te sam pokrenuo posao u Njemačkoj. Znao sam njemački te sam se lahko uklopio. Nakon rata sam otvorio firmu u BiH te sam to svoje iskustvo prenio u Njemačku. Taj pošten i odgovoran rad se cijeni. Poštenje i odgovornost se isplati gdje god živjeli i radili. Imam osjećaj da se u BiH stimuliše nerad i nepravda, da čovjek krši kako svjetske tako i vjerske zakone. Kada čovjek dođe u teške trenutke onda je prinuđen da prekrši te zakone.
Asim ističe kako pored sistema i pojedinci imaju odgovornost prema društvu. Upravo poštenje čovjeku omogućava da hoda uzdignute glave i da ima miran san. Dodao je kako mu je plan da se zastalno vrati u BiH.
Otišao sam u Njemačku ali sa planom da se vratim. Tamo smo za pet godina ostvarili cilj tj. da se vratimo. Tada sam se okrenuo u pravcu BiH kako bih se vratio. Međutim, nije sada lahko ponovo porodicu pokrenuti.
Asim kaže kako su u Njemačkoj ostvarili uslove koji su i više nego zadovaljavajući za standarde u BiH ali nije baš takao lahko prekinuti djeci školovanje. Prevagu da se vrati u BiH je donio i način života u Njemačkoj podsjećajući da je korona uticala značajno na život širom Evrope.
Prošle godine je njemačko društvo uvelo neutralni rod i ponudili su našoj djeci mogućnost da biraju. Već u vrtićima i školama stimulišu djecu da biraju rodove. Ako se i suprostavimo tome onda smo etiketirani. Jednostavno ne želim da moje dijete prolazi kroz to.
Asim kaže kako su pokrenuli farmu ovaca u Živinicama i kako njegov sin ne provodi toliko vremena na telefonu jer trenira fudbal i druži se sa drugim vršnjacima.
Vidim sada koliko su naša djeca u nazavidnoj situaciji u Njemačkoj. Uskraćena su mnogih kvalitetnih vrijednosti. Bio sam involviran u školstvo u Njemačkoj kroz obrazovanje moje djece. Po pitanju tehničke opremljenosti smo u nekim segmentima bolji nego li Njemačka. Naš način obrazovanje je bolji nego li je to u Njemačkoj.
Asim je za kraj poslao i jasnu poruku zašto se vratio i zašto je u BiH bolje mjesto za živjeti nego bilo koje drugo.
Ovdje je moja porodica kompletna. Ovdje sam topliji i moje nebo je vedrije. Narodski rečeno, orem svoju zemlju i berem plodove svog truda. Nije problem u našoj zemlji nego u nama i našem pristupu. Kada bi imali pristup poslu i državi kakav imamo pristup u Njemačkoj, imali bi smo drugačiju situaciju.
