Samir Vildić, biznismen iz Kalesije, proveo je 17 godina u Turskoj i vratio se u BiH. Nakon školovanja i stipendija koje je imao tokom boravka u Turskoj otvorio je „Wildich Business Center“.
Vildić je u „Hayatovom podcastu“ govorio o školovanju u Turskoj i stečenom znanju koje je prenio u BiH.
Otišao sam sa 13 godina u Tursku. Završio sam srednju školu, fakultet, dva magistarska i doktorski studij. Tačno je da sam dan prije odlaska u Tursku, te 2001. godine, čuvao ovce. Vratio sam se sa kravatom kao uspješan čovjek. Odnosi BiH i Turske tada nisu bili razvijeni kao danas. Tada nam je Turska bila daleko a danas imamo puno bolju saradnju. Hvala Bogu pa sam otišao tamo i stekao dobro iskustvo. Ono što sam najbolje ponio iz Turske je poduzetnička misao koju generalno turski narod posjeduje.
Vildić ističe da je turski narod poduzetan kazavši da u BiH privrednici nisu poduzetnici. Kazao je kako je Turska najbolji primjer od koga možemo učiti o poduzetništvu a njihova otvorenost je dodatan plus za nas.
Ja sam otišao na školovanje preko jednog oglasa u Preporodu. Otišao sam kao dijete i plakao sam kada sam ušao u avion. Bio je to put koji je trajao devet mjeseci gdje se nismo vraćali u BiH zbog finansija ali i programa koji smo imali tada. Nas desetak koji smo otišli smo palakali ali u isto vrijeme smo skupljali hrabrost pa smo govorili da nam nije ništa. Turska je posebna kada dolazite iz Kalesije pa vas to nekako i prepadne ali se u isto vrijeme oslobodite i svih strahova koje imate. I tako sa 13 godina shvatite poentu života. Ja se danas bolje snalazim u Istanbulu nego u Kalesiji.
Odluku o odlasku u Tursku su donijeli roditelji, kaže Vildić, dodajući da mu je cilj bio da ode od ovaca. Kaže kako su ga roditelji pustili jer su vjerovali u Rijaset islamske zajednice ponavljajući kako odlazak u Tursku nije bila isključivo njegova odluka.
Da sam mogao prizemljiti taj avion uradio bih to. To je bio put bez povratka gdje sam morao gurati samo naprijed. Vjerovatno ima tog malo stečenog poduzetništva ali i naslijeđenog jer mi se otac bavio trgovinom. U Turskoj sam na ulici učio o poduzetništvu. 2010. sam počeo raditi u Turskoj što mi je dalo jednu profesionalnu dozu poduzetništva. U Turskoj sam radio na povezivanju BiH i Turske što i danas radim. Ne znam kako sam savladao turski. Profesori su morali izlaziti iz škole da nam pojašnjavaju stvari. Mi smo bili prvi koji smo odlazili na školovanje u Tursku gdje smo odmah krenuli u školu i morali smo progovoriti turski prvi mjesec po dolasku. Nijedna od tih stečenih diploma mi nije nikada trebala. Volim da čitam pa se mogu pohvaliti da imam u svojoj biblioteci 17.000 knjiga.
