Zlatko Miletić rođen je 1966. godine u Sarajevu, a Vojnu akademiju završio je u Beogradu i Sarajevu. Zlatko ima impresivnu biografiju. Tokom 1996. godine bio je pomoćnik ministra za politiku, portparol, šef JPS-a u Federalnoj upravi policije, sve do 2002. godine kada postaje šef za borbu protiv terorizma u BiH i savjetnik za sigurnost Predsjedavajućeg Vijeća ministara.
U decembru 2010. godine imenovan je za izvršnog direktora Agencije šefova policija jugoistočne Europe.
Na društvenoj mreži objavio je zanimljivu priču sa sarajevskih Olimpijskih igara održanih 1984.godine.

Pošto vidim da se mnogi obraćaju u kontekstu obilježavanja 40-te godišnjice od organizacije ZOI 1984. u Sarajevu (čak i oni koji nisu bili ni rođeni) pa evo da Vas i ja obavijestim o mom učešću u tom sigurno svjetskom događaju" - počinje priču Sarajlija Zlatko Miketić, bivši policajac i visokorangirani policijski službenik, a danas političar.
Naime, ja sam, sa još 2 kolega, kao tadašnji učenik IV razreda (jedan od najboljih) Srednje policijske škole COKUP, a zbog nedostatka kadrova, raspoređen kao milicioner u hotel Holiday Inn u Sarajevu u kojem su boravile sve VIP ličnosti koje su posjetile Olimpijske igre, od kraljeva, kraljica, princeza, šeika, astronauta, sportista, novinara, agenata raznih zemalja, nema koga nije bilo svjetska krema.. To je bio, da bi shvatili koliku sam tremu imao, moj prvi profesionalni posao sa 17 godina, a istovremeno sam bio jedino lice u hotelu Holiday inn koji je radio u milicionerskoj uniformi bez oružja. Vršio sam kontrolu na ulazu u hotel, dokumenata i KDZ pregled sa pripadnicima SDB. I moram Vam reći da nisam znao da li osjećam veću čast, ponos ili odgovornost.
E sad ono što ne znate... Jedini uvjetno rečeno (mali) incident koji je zabilježen na Olimpijadi, sam spletom okolnosti napravio jedan dan, ja...
Naime, jedno jutro na vratima hotela se pojavio markantan gospodin u džemperu sa isto takvom suprugom, bez ikakvih dokumenata i naravno ja sam rekao da ne mogu ući, još u smislu gestikulacije sam ispružio ruku... Da bi u jednom trenutku dok smo komunicirali preko ramena ugledao g. Branka Mikulića crvenog kao paprika, kako maše sa obje ruke i trči kroz vrata prema meni i čitam mu sa usana PUSTI IH!
U djeliću sekunde sam shvatio da nešto nije u redu i pustim ih onako nevoljno...
G. Mikulić se izvinjavao naravno kao i ja, ali ne kontajući šta se desilo.. Ha ha.. Gosti su ušli a onda su me pitali ljudi koji su usli netom iza njih iz pratnje njih 10-tak, znaš li koga si zaustavio. Odgovaram: NE... To je bio kralj Švedske Gustav i Kraljica Silvija i znate kako Bosanac odgovori.. Ja odgovorim onako iskreno dječje iskreno.. "Ne piše im na čehri".
Cijelu tu scenu iz ljubičastog salona hotela, snimio je neki novinar iz Njemačke neki Zeitung i objavio fotografiju - senzaciju, kako sa ispruženom rukom zaustavljam NjE Kralja, a u kontekstu, kako su grubi komunistički policajci... Ne trebam Vam reći, da se za sat vremena sjatila čitava ekipa SDB iz Beograda da me ispitaju na te okolnosti i naravno, da potvrde, da ja nisam kriv... Nakon toga čitavo vrijeme boravka kraljeve ekselencije možda desetak dana, razmjenjivali smo osmijehe, jer su i oni shvatili da je sve bilo spontano, bez namjere i onako više dječije, a ja bih svaki put sa stidom crven u licu, ljubazno ih pozdravljao i nanovo se izvinjavao.
Eto umal' da upropastim Olimpijadu.. Hehe.. - napisao je Miletić.

