U memorijalnom kompleksu – Spomen mezarju Žulja nedaleko od Mostara, klanjana je kolektivna dženaza za 10 žrtava koje je Vojska RS-a zarobila i ubila 13. i 14. juna 1992. godine u selima Vranjevići i Žulja. Na groblju u Rodoču sahranjen je i Mirko Puljić, kojeg je također Vojska RS-a zarobila i ubila u Vranjevićima 13. juna 1992. godine. Za ovaj zločin ni nakon 33 godine niko nije doveden pred lice pravde. Posmrtni ostaci koji su danas ukopani pronađeni su u jami Lipovača.

Današnji 14. juni nije ni sličan onom 1992. godine. Danas je tabute obasjalo sunce, a u tabutima posmrtni ostaci onih koji su 1992. po velikom pljusku odvedeni iz svog kraja, ubijeni i bačeni u jamu Lipovača. Među njima je bio Elvedinov otac, koji se tada zauvijek oprostio od svog šestogodišnjeg sina.

Danas je njegove posmrtne ostatke ukopao odrastao čovjek, koji je u međuvremenu postao otac.

Oca kao oca jako se malo sjećam. Ali to su bili momenti lijepih trenutaka, ali sve je to kroz neke sjene koje mi kao djeca nismo baš upamtili. Nažalost što još nismo proveli lijepih trenutaka zajedno - govori Elvedin Mravić.

U tabutu Elvedinovog oca tek je nekoliko kostiju, a u tabutu Mujinog oca samo jedna. Njegov otac imao je 53 godine kad je ubijen.

Posljednji put smo se vidjeli u selu, ovdje. Mi smo otišli za Mostar, a oni su ostali ovdje. Ovo je teško, nakon 33 godine, pronađena kosti koju ukopavamo je pet centimetara, teško, stvarno teško - govori nam Mujo Pirušić.

Među 10 tabuta najviše je bilo onih s prezimenom Ćatić, zatim Pirušić i Mravić. Oni su ekshumirani 1999. godine, identifikovani 2016. godine, a porodice žrtava čekale su i živjele u nadi da će barem pronaći još jednu kost, jer u jednom od tabuta nalaze se tri kosti, a u ostalim po jedna. Strijeljani su nad jamom Lipovača nedaleko od Nevesinja, baš gdje su i ekshumirani.

Ta jama je nažalost 1993, od onih koji su izvršili zločin nad Bošnjacima iz Nevesinja, premještena. U toj jami je bilo znatno više žrtava, nego je nađeno - kazao je Ibrahim-ef. Ćatić.

Jedna lobanja pronađena je u haremu na Balinovcu, u centru Mostara. U hercegovačkom selu Žulje zarobljene su i ubijene 34 osobe u junu 1992. godine i još se traga za 22 osobe, od kojih nije pronađena nijedna kost.

Zlo nije došlo samo od sebe. Ono je planski pripremano u krilu jedne opasne i ostrašćene ideologije. O njemu se govorilo u krugu akademika, u školskoj lektiri i na kućnim guslarskim sjelima. Ono je samo čekalo priliku da realizuje ono što se nosilo u umovima i srcima - podsjetio je dr. Salem-ef. Dedović, muftija mostarski.

Vječni smiraj našli su u novom mezarju, koje je namijenjeno samo žrtvama agresije iz ovoga kraja. Kolona s tabutima, prije nego je došla do mezarja, zaustavila se kratko na trgu Musala, a u Mostaru je danas proglašen Dan žalosti.