Piše: Kerim Priganica
Nakon što je u polufinalu protiv Norveške postigao osam golova i odlučujući sedmerac za produžetke, Duvnjak je i u finalu bio srce i vođa ekipe Line Červara. Međutim, Španci su u finalu bili bolji i osvojili zlato.
Put ovog sjajnog rukometaša krenuo je u rodnom Đakovu. Osim u sportu u kojem je bio sjajan, Domagoj se isticao i kao odličan učenik. Otac mu je trenirao đakovački rukometni klub i radio kao profesor tjelesnog odgoja, a trenirali su rukomet i Domagojeva majka i sestra. Porodica je bila podrška u pohodu Duvnjaka u sami vrh rukometa.
S 15 je godina već igrao u prvoj ligi, godinu kasnije bio najbolji strijelac, što mogu samo odabrani. Ove krađe lopti koje danas gledamo tada je radio još i više, pa je djed možda i požalio što je za svaku ukradenu loptu unuku obećao 50 kuna.
Kao kadet s Karačićem i Štrlekom osvaja zlato, a koliko je dobar bio, s 18 godina ga je Červar ubacio u seniore. Tri godine kasnije Hamburg za njega Zagrebu plaća milion maraka. Rukometni velikan Kiel je takvog igrača morao imati u svojim redovima pa ga je 2014. godine doveo u svoje redove. Duvnjak već 11 godina igra u Bundesligi.
U gimnazijskim klupama upoznao je ženu svog života, Luciju, koja ga je pratila gdje god je igrao. Vjenčali su se, ali ne vole medijsko eksponiranje. Ipak, Duvnjak je uvijek isticao da je Lucija najzaslužnija za njegovu karijeru.
Poznato je i da je Duvnjak prilično praznovjeran pa turnire uvijek igra u istim čarapama – za sreću! Iako se time ne hvali, ne libi se odazvati ni humanitarnim akcijama onda kada treba, no u svemu je diskretan. Odlikuju ga prepoznatljiv duh i jak karakter, odanost svojoj supruzi, timu i porodici.
